Predavanje ''22. lipnja, druga strana priče'' održala je u utorak, 21. lipnja u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu dr. sc. Vlatka Vukelić s Odsjeka za povijest Hrvatskih studija.

Dr. Vukelić na početku je istaknula kako je ovo predavanje posvetila sisačkom povjesničaru Lojzi Buturcu koji već godinama pokušava da do šire javnosti dođe informacija o stvarnim događajima 22. lipnja 1941. godine.

- Nova generacija hrvatskih povjesničara, neopterećena prošlošću, mnogo manje indoktrinirana, s razlogom ovaj događaj stavlja pod veliki upitnik, smatrajući kako se radilo o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću kako je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu – kazala je Vukelić.

Lojzo Buturac je osobno razgovarao s Vladom Janićem Capom u kući njegove sestre, nastavila je Vukelić, i to je zabilježio još davne 1955. godine, taksativno po svim događajnim točkama od lipnja do rujna 1941.  

Prvih dana travnja, 1941., u Sisku je srušen spomenik kralja Petra Karađorđevića. Za taj su čin osumnjičeni sisački komunisti i tako zvani 'frankovci', kasnije su se prozvali ustašama, jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju.

Zbog toga, a i radi sporazuma o nenapadanju između Hitlera i Staljina, od kolovoza 1939. pa sve do 22. lipnja 1941. godine, između sisačkih komunista i ustaša nije bilo nekih većih problema. Međutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez.  

Isti taj dan Janić je otišao u Petrinju kako bi se s tamošnjim komunistima dogovori o povlačenju u ilegalnost. Marijan Cvetković je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. Navečer istoga dana, i Janić i Cvetković našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekovića i Jose Lasića.

Uz još ponekog člana partije, koji se tamo zatekao, odlučeno je da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost i da za početak to bude Žabenska šuma. Janić i Cvetković tako su prespavali u Žabnu.

Kao što se vidi toga dana, 22. lipnja 1941., nema nikakve Brezovice i nikakva odreda.

- Gospodina Lovrekovića sam imala prilike upoznati, a poznam i njegovu unuku. Ono što nam je uvijek bilo čudno jest kako njen djed nije nikada htio pričati o tim događajima i nikada nije mislio da ima nešto bitno za ispričati, zapravo mislio je kako je sve to nevažno - rekla je predavačica.

Lojzo Buturac nije jedini svjedok ove Janićeve priče, istaknula je Vukelić, postoji još nekoliko svjedoka, a ovi su događaji zapisani i u knjizi Miroslava Matovine i Dragana Božića iz 1981. godine.

- To sve ukazuje kako je cijeli događaj bio povijesno nebitan – zaključila je Vukelić.

Vukelić je ustvrdila i kako ono što bi se moglo koliko-toliko nazvati partizanskim odredom od dvadesetak ljudi, formirano je doista u šumi Brezovici, ali sredinom kolovoza te kako im Vlado Janić Capo nije bio zapovjednik.

- Mjesec dana izvodili su neke sabotaže, pa i ubojstva neizvježbanih i slabo naoružanih ljudi, a onda su se u drugoj polovici rujna, bježeći od Hrvatske vojske, pokušali pridružiti četnicima koji su ih otjerali. I to je priča o takozvanom prvom partizanskom odredu – istaknula je Vukelić.

Vukelić je upozorila kako je tu odmah potrebno demantirati i onaj mit kako je to bio prvi partizanski odred na području Europe.

Rat u Europi traje od 1939. godine i znamo da su Poljaci imali svoj partizanski odred puno prije te je ta tvrdnja totalna neistina, rekla je Vukelić te se u nastavku osvrnula na drugi događaj koji se dogodio na isti datum, ali 1593. godine.

Na taj dan dogodio se činjenično utvrđeni povijesni događaj. Riječ je o bitci kod Siska koja se odigrala 22. lipnja 1593. godine. Ona je prekretnica koja je naznačila zaustavljanje osmanlijskog prodiranja dalje u Europu, a  imala je i važan psihološki utjecaj jer je njome po prvi puta nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici.

Gotovo čitavu je Europu obišao i tiskani letak na kojem je bila prikazana prva velika pobjeda ujedinjenih kršćanskih snaga Srednje Europe protiv turske vojske, a zapovjednike kršćanske vojske hvalili su papa Klement VIII., njemački car Rudolf II. i španjolski kralj Filip II.

Ovom veličanstvenom pobjedom završio je Stogodišnji hrvatsko-turski rat, ustvrdila je Vukelić.

- Iz svega proizlazi da je još i danas dogma stasala u komunizmu neupitna. Povijesni arhivi govore drugačije, samo nositelji privilegija vrlo glasno ističu isforsirani događaj. Važnije je populističko obilježavanje marginalnih i upitnih događaja, jer se tako stječu jeftino i brzo politički poeni, dok se slavna i uistinu povijesno utemeljena hrvatska vojna povijest olako zaboravlja. Nije li uostalom vrlo perfidno jedan događaj 'oteo' slavu drugome? Jedan koji simbolizira komunističku Hrvatsku i onaj koji slavi kršćansku Hrvatsku u zajednici europskih naroda, ukazujući na činjenicu kako smo dio europske obitelji puno prije 2013. godine te kako je taj kulturno-politički krug za Hrvatsku jedini prihvatljiv - rezimirala je Vukelić te istaknula kako je nejasno koji se to događaj 22. lipnja svake godine u šumi Brezovica obilježava kao državni praznik.

- Postoji teza kako nam ovo obilježavanje treba kako bismo 'pokazali' da nam je država utemeljena na antifašizmu, što u načelu stoji, no suvremena Hrvatska utemeljena je prije svega na Domovinskome ratu i upravo se u tome najbolje vidi smisao hrvatske borbe za hrvatsku državu, a protiv svih totalitarnih režima – zaključila je dr. sc. Vukelić.