S njim su uz domaćeg župnika Ivana Lenića suslavili njegov rođeni brat Dinko Kalmar i fra Klaudio Milohanović.

Župljani su svog srebrnomisnika darivali štolom, kipom Gospe Brze Pomoći, prigodnom knjigom i cvijećem, a u znak zahvale darivali su i njegove roditelje.

- Živi svoje svećeništvo i dalje u predanju i vedrini - zaželio je župnik Lenić slavljeniku.

Svoje je čestitke sažeo u molitvu, koju je za njegovu mladu misu napisao njegov otac Aleksandar: 'O Bože, daj mu uzdignute ruke, da ljubav tvoju istače po njima i da ih pruža bez razlike svima što traže lijeka za čovještva muke. Daj mu i prave riječi ohrabrenja što traže razum i blagoslov nose i mir nebeski u dušu unose kroz živu milost tvoga oproštenja. Daj mu široko srce, razborito i punom mjerom da uzljubi duše i da ga brige dana ne zaguše, da sije vjere sjeme plemenito. Još mu pridodaj što treba spoznati da križ mu nikad ne prevagne snagu, daj mu da ljubi domovinu dragu i u djelovanju da mu bude mati.“

Srebrnomisnik Kalmar u svojoj je homiliji naglasio kako Isus ne stavlja pred nas neke visoke zahtjeve nego od nas  traži da se pouzdajemo u njega, njegovu ljubav, traži hrabrost da se kao njegovi prijatelji odazovemo njegovu pozivu. Zahvalio je Gospodinu za dar svećeništva, a župljanima na čelu sa župnikom Lenićem što su mu priredili to svečano slavlje, koje su poslije mise nastavili uz okrjepu i druženje pred Katehetskim centrom.
 
Vlč. Kalmar za svećenika je zaređen  na Petrovo 29. lipnja 1991. u Đakovu. Mladu misu proslavio je 14. srpnja iste ratne godine pod geslom 'Služite Gospodinu u veselju'. Prva služba kapelana bila u konkatedrali u Osijeku, potom slijede župničke službe u Tovarniku, Blaci kod Vinkovaca u Štitaru, a zadnjih sedam godina župnik je župe sv. Andrije u Viljevu kod Donjeg Miholjca. Rođen je u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Aleksandra i majke Miroslave,  koji su uz njega imali još sedmero djeca, a mlađi brat Dinko također je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije.