Stošija je laik. Običan vjernik. Živjela je u svijetu kao što i vi, dragi vjernici, živite... U životnu stvarnost Stošija je unijela nadnaravnu stvarnost milosti, vjere i ljubavi... Svoj imetak dijeli sa siromasima. Posjećuje bolesne. Tješi žalosne. Bodri klonule. U svijet boli, žalosti i siromaštva Stošija unosi Kristovu ljubav i prisutnost Crkve. Život joj je nalik na sjeme koje umire da rodi velik rod. (iz propovijedi mons. Marijana Oblaka)

Sveta Anastazija (Stošija), potječe iz rimske ugledne obitelji, iz druge polovice 3. stoljeća. Bila je udana za rimskog časnika, koji se protivio njenom kršćanskom svjetonazoru, pa ju je držao i u kućnom pritvoru. Nakon muževe smrti Stošija se potpuno predala Bogu i služenju progonjenim kršćanima.

Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Put je zatim vodi u Sirmij (Sirmium - današnja Srijemska Mitrovica), odakle se upućuje prema Solunu i ponovo vraća u Sirmij.

Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na kraju je i sama zatočena te 25. prosinca 304. mučenički spaljena na lomači.  Opisujući njezino mučeništvo jedan životopisac je zapisao: "Dok je plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači je bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao Stošijino tijelo."

Pokopana je u Sirmiju, a u 5. stoljeću njezine su relikvije preko Rima prenesene u Carigrad. Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio mu je 810. godine moći svete mučenice Anastazije, što svjedoči o povijesnom i europskom značenju grada Zadra i njegova biskupa. Sveti Donat pohranio je relikvije svetice u tadašnjoj bazilici sv. Petra apostola koja od tada nosi njeno ime.

Sarkofag s prahom svete Stošije se nalazi u apsidi lijeve katedralne lađe. Na sarkofagu svete Stošije, natpis je na kojem dominira slovo O u obliku omče i slova E, D i P. Sarkofag je kasnoantičkog oblika s poklopcem, a prijevod natpisa glasi: "U ime svete Trojice ovdje počiva tijelo blažene svete Anastazije. Darovima Boga i svete Stošije Donat grešnik biskup sačini. Bogu hvala."

Inače, štovanje svete Anastazije započinje u Sirmiumu, gdje joj je podignuta i prva crkva, potom se širi do Carigrada, a zatim i u Rim na carski Palatin, gdje je obnovljena prijašnja crkva Anastazis - posvećena Kristovom Uskrsnuću i uz malu korekciju imena postala bazilika svete Anastazije mučenice, opskrbljena njezinim relikvijama.

Najljepši sačuvan Stošijin kip je onaj s nekadašnjeg oltara iz crkve Svetog Donata, kojeg je u mramoru isklesao Antonio Corradini 1713.godine, poznat po nevjerojatnoj vještini oblikovanja tijela pod tunikama i velovima. Svetica u ruci drži plamen, simbol svog mučeništva.

No, svakako je najveći spomenik na čast svete Stošije veličanstvena zadarska katedrala, ujedno najveća dalmatinska katedrala duga 50 i široka 18 metara. Posebne ljepote i vrijednosti su njezine galerije, korske klupe, kao i rekonstruirana ranokršćanska krstionica iz 5. stoljeća stradala u Drugom svjetskom ratu. Biskup Donat započeo je u 9. stoljeću pregradnju stare zadarske ranokršćanske katedrale i njeno skupocjeno opremanje. U dnu sjeverne lađe sagradio je kapelu svete Stošije i u nju smjestio spomenuti sarkofag isklesan od sivkastog mramora preuzetog s rimskog foruma na kojem je izgrađena i sama katedrala.

Ime Anastazija (Stošija) znači "uskrsnica", upisano je u Rimski kanon i u Litanije Svih svetih. Ubraja se u imena najpoznatijih ranokršćanskih mučenika. Premda se u Rimskoj crkvi sv. Anastazija službeno časti na Božić, želeći joj posvetiti posebnu pažnju, vjernici u Zadru, Biogradu i u Srijemu svojoj svetici iznimno posvećuju i slave dan 15. siječnja.