Molimo sv. Stošiju da zagovara našu domovinu koja obilježava 25. godišnjicu međunarodnog priznanja. Da Bog svojim blagoslovom prati domovinu, da prosvjetljuje svojim duhom najodgovornije, da uvijek mogu donositi ispravne i prave odluke za dobro svih žitelja domovine - potaknuo je mons. Križić, moleći sv. Stošiju da kod Gospodina isprosi blagoslov i snagu Duha Svetoga da možemo živjeti vjeru kako je ona živjela, da možemo iskusiti Boga kako ga je Stošija iskusila.

Ta se mlada žena odrekla svega svog imanja i razdala ga siromasima, nastavio je mons. Križić.

- Odrekla se komotnog i luksuznog života kojeg je mogla uživati, da bi na kraju prihvatila dati i vlastiti život zbog vjere u Krista -rekao je mons. Križić, upitavši 'kako razumjeti tu istinu kad ljudi, i kršćani, daju sve za bogatstvo, slavu i novac. Daju svoje poštenje, moral, vjeru, pa i nacionalnost'.

- Za mnoge ljude sv. Stošija je naivna osoba, za neke bedasta, za neke religiozni fanatik. Tako razmišlja čovjek bez vjere ili površne vjere. Tako razmišljaju oni koji se u svojoj vjeri nisu dublje susreli s Kristom, koji ga nisu dostatno upoznali. Sv. Stošija i drugi mučenici nisu bili nastrani ljudi ili religiozni fanatici. To su ljudi koji su nakon susreta s Kristom, nakon dubokog iskustva Boga, doživjeli da njihov život ima smisla samo ako ga sasvim posvete Bogu. Bili su duboko uvjereni da oni u mučeništvu svoj život ne gube u ludo, nego ga u punini dobivaju - istaknuo je mons. Križić, dodavši da mučenici vjeru u Boga nisu dobili samo tradicijom, jer su im roditelji ili djedovi bili vjernici. Štoviše, mnogi kršćani bili su ubijani i od svojih najbližih, čak i roditelja, koji nisu mogli prihvatiti da su napustili tradicionalne bogove i kultove.

 - Bog čovjeku vjere daje izvanredne snage i u najtežim trenucima života tako da i ono nemoguće postaje moguće. Često nam se čini, kad bi se neke patnje ponovile, ne bismo ih više mogli izdržati, da se ne mogu izdržati svojim ljudskim snagama. Ali s Božjima se može. Isus kaže učenicima, ako budu imali jaku vjeru u njega, ništa neće biti nemoguće. Gdje ima vjere i molitve, tamo se događaju čuda. Čuda proizlaze iz vjere, ne vjera iz čuda - istaknuo je propovjednik.

Upitao je koliki su spremni za vjeru podnijeti žrtve i poniženja.

- Koliki se ustručavaju i prekrižiti prije jela, ako imaju nekog gosta, bez obzira bio taj gost kršćanin ili ne. Tolike situacije u kojima nema nikakvih prijetnji za život. Kršćani lako zataje svoju vjeru. Kao da se nekada srame što su vjernici. To su žalosne činjenice. Za mnoge kršćane danas vjera ima malu cijenu. Izda se za sitniš - upozorio je mons. Križić, rekavši da je Isus postavio ozbiljno pitanje: Kad Sin čovječji ponovno dođe, hoće li naći vjere na zemlji?

- Površne vjere i praznovjera sigurno će naći. Vjere da Bog postoji, i to će naći. Takvu vjeru ima i đavao. Ali pravu vjeru, za koju je netko spreman platiti određenu cijenu, podnijeti žrtvu ili poniženje, ostaje otvoreno pitanje. Mnogi se opredjeljuju za vjeru koja ništa ne košta, za nekog privatnog Boga koji od njih ništa ne traži, koji se s njima u svemu slaže, koji sve odobrava. To nije vjera, to je idolatrija - upozorio je biskup Križić.

Mons. Križić, potaknuo je da stalno provjeravamo svoju vjeru temeljem Isusovog pitanja apostolima, 'Što vi kažete, tko sam ja'?.

- Svi trebamo zastati pred tim pitanjem i dati svjestan odgovor, ne naučen iz Katekizma. Nego onaj koji proizlazi iz našeg života i iskustva Boga. Do tog iskustva se dolazi molitvom, sakramentalnim životom, zauzetom ljubavlju. To je bio put sv. Stošije. U Bogu je našla snagu za vjernost do mučeništva koje je onda u radosti podnijela. To je put i svakoga od nas. Ne mora Bog od nas tražiti mučeništvo krvlju. Ali mučeništvo ljubavlju i služenjem Bog traži od svakoga od nas. Nema vjere bez ljubavi, a nema ljubavi bez žrtve, bez križa, pa i određenog mučeništva. Nadam se da svi imamo to iskustvo - zaključio je gospićko-senjski biskup Križić u propovijedi misnog slavlja koje je predvodio, čestitavši svima svetkovinu zadarske zaštitnice.
 
Suslavili su zadarski nadbiskup Želimir Puljić i fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima. Svečano pjevanje je predvodio Katedralni zbor sv. Stošije u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića i pod ravnanjem maestra Žana Morovića.