Spomenik, rad Šime Vidulina, simbolizira zajedništvo dviju općina u sjećanju na veliki egzodus, koji je počeo prije točno 100 godina i trajao do kraja I. svjetskog rata.

Otkrivanje tog spomenika svojevrstan je nastavak velikoga prošlogodišnjeg projekta obilježavanja 100. godišnjice početka Prvoga svjetskog rata i egzodusa Istrijana u kojem su sudjelovali Istarska županija, grad Vodnjan te općine Medulin, Ližnjan, Barban i Svetvinčenat.

U svibnju 2014. istarsko izaslanstvo te 250 građana posjetili su austrijski grad Gmünd te su s predstavnicima gradske vlasti, u nazočnosti veleposlanika Republike Hrvatske u Austriji, postavili spomen-ploču na mjestu logora u kojem je u godinama Velikog rata bilo internirano 15 tisuća Hrvata iz južne Istre, a umrlo je više od pet tisuća njih, većinom djece. Današnje svečano otkrivanje „Spomenika egzodusu 1915.-1918.“ posvećeno je upravo njima.

Spomenik je blagoslovio velečasni Ante Močibob.

U tjedan dana u svibnju 1915. oko 60 tisuća Istrijana moralo je ostaviti sve i prisilno otići u Austriju, Češku, Moravsku i Mađarsku, gdje su zbog loših uvjeta smještaja u logorima i selima, loše prehrane i raznih bolesti masovno umirali, piše Nevio Šetić u Hrvatskoj reviji Matice hrvatske posvećenoj Prvome svjetskom ratu.

Naime, istup neutralne Kraljevine Italije iz Trojnog saveza, njezino priključenje silama Antante i uključenje u rat kao Antantine nove članice (1915) izvrgnuli su Istru i Dalmaciju, kao dijelove austrijskoga državnog teritorija, opasnostima od napada talijanskih ratnih brodova. Tim je napadima, prema procjeni admiraliteta austrougarske ratne mornarice, najviše bila izložena Pula kao glavna austrougarska ratna luka i središte njihove vojne brodogradnje.

Očekujući da bi se ti napadi mogli proširiti i na cijelu južnu Istru, južno od Limskoga kanala, donesena je odluka da se zbog sigurnosnih razloga evakuira cjelokupno stanovništvo s tog područja...

Ratno je stradanje tadašnja Austro-Ugarska pokušala izbjeći privremenim preseljenjem stanovništva, ali ta se nakana pretvorila u svoju suprotnost. Riječ je o vrlo velikoj tragediji Istrijana kao posljedici Prvoga svjetskoga rata. Oko 10 tisuća ljudi, ponajviše djece, nije se nikada vratilo kući, napisao je Šetić.