Varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je u subotu 10. rujna misno slavlje u prigodi proslave 20. obljetnice djelovanja Bratovštine sv. Josipa Radnika Zajednice Cenacolo u Varaždinu.

Na prigodnoj svečanosti i proslavi Dana kuće spomenulo se 12. rujna 1996. godine kada su prvi mladići zajedno s utemeljiteljicom Zajednice Cenacolo Majkom Elvirom, "časnom sestrom ovisnika", stigli u Varaždin na gospodarsko imanje uršulinki koje su im ustupile za boravak i duhovno i tjelesno izlječenje od raznih vrsta ovisnosti.

S biskupom su koncelebrirali duhovnik uršulinki preč. Franjo Biškup i don Ivan Filipović, koji su ujedno duhovnici Bratovštine, ravnatelj biskupijske ustanove preč. Mirko Horvatić, predstojnik biskupijskog Ureda za pastoral mladih Tihomir Kosec i tajnik biskupa Nikola Tomašević.

Don Filipović je pozdravio okupljene uime domaćina, rekavši kako je njihova zajednica mnogo više od jedne kuće kroz koju je tijekom 20 godina prošlo više desetaka mladih iz Hrvatske i inozemstva tražeći iskru novoga, promijenjenoga života. Zahvalio je Varaždinskoj biskupiji na potpori i uršulinkama bez kojih ne bi bilo Cenacola u Varaždinu, dodavši kako nema Cenacola bez Crkve.

Biskup Mrzljak je u propovijedi Cenacolo nazvao Božjim djelom koje se ostvaruje preko ljudi koji se pak žele otvarati Božjem milosrđu i Božjoj ljubavi i dobroti. Napomenuo je kako se kroz 20 godina na ovom mjestu gradila kuća na čvrstoj stijeni te je zaželio da ona i dalje bude živa zajednica koja će slušati Božju riječ i po njoj živjeti.

Na kraju mise uime Bratovštine zahvalila je Josipa Dobranić, podsjetivši na mnogostruke plodove djelovanja Zajednice Cenacolo u Varaždinu i Hrvatskoj. Istaknula je kako su njihovim članovima zajednički umor od besmisla i žeđ za Gospodinom. Zahvalila je na podrški biskupu Mrzljaku, mjesnoj Crkvi i njezinim svećenicima te uršulinkama i duhovniku preč. Biškupu.

Nakon mise uršulinke su okupljene upoznale s poviješću njihova gospodarskog imanja koje je uređeno na rubu grada Varaždina nakon što su im komunističke vlasti oduzele objekte kod samostana. Godine 1957. na imanju je izgrađena kuća s kapelom Sv. Josipa radnika. S godinama sve starije redovnice našle su se u teškoćama održavanja imanja te se njihova potraga za prikladnim rješenjem podudarila s nastojanjima Zajednice Cenacolo da u Varaždinu pronađu prostor za svoje djelovanje.

O iskustvima života u Zajednici svjedočili su njezini članovi, a Filipović je okupljenima približio karizmu Zajednice Cenacolo čiji članovi u ovoj školi života i vjere primaju mnogo dobroga te to kasnije žele podijeliti s drugima.