Župa i samostan sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, u sjedištu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, ove su godine, 3. prosinca, proslavili svetkovinu svog zaštitnika u posebnom zajedništvu s klerom i vjernicima Krčke biskupije. Krčki biskup Ivica Petanjak, OFMCap, predsjedao je svečanoj euharistiji, a zatim je u crkvi otkrio spomen-ploču sluzi Božjem krčkom biskupu dr. Antunu Mahniću čije je tijelo počivalo u toj crkvi od 1929. do 2002. godine, kada je preneseno u krčku katedralu. Ploču je ''u znak zahvalnosti franjevcima trećoredcima i na trajan spomen'' postavila Krčka biskupija ''o 120. obljetnici biskupskog ređenja i ustoličenja'' sluge Božjega, kako se navodi na samom tekstu spomen-ploče.

Provincijal fra Ivo Martinović na početku je uime Provincije, nazočnih svećenika Gornjogradskoga dekanata, redovnica, župljana i štovatelja sv. Franje Ksaverskog pozdravio mons. Petanjka i okupljene svećenike i vjernike Krčke biskupije i čestitao im 120. obljetnicu ustoličenja biskupa Mahnića. Podsjetio je kako je on upravo na taj dan, 3. prosinca 1896., bio imenovan krčkim biskupom te istaknuo kako su i sv. Franjo Ksaverski i sluga Božji Antun Mahnić postali i ostali duhovni velikani, uzori Crkve i naši nebeski zagovornici te nas na početku ovoga došašća pozivaju da se poput njih usmjerimo na Krista koji nas po ovom slavlju na poseban način povezuje s njima i ujedinjuje u otajstvu svoje vječne ljubavi.

Uvodeći u liturgijsko slavlje biskup Petanjak zahvalio je franjevcima trećoredcima što su omogućili da kroz tolika desetljeća sluga Božji Antun Mahnić počiva na ovome mjestu, u ovoj crkvi. On je, dodao je biskup, bio povezan s ovim redovnicima, rado k njima dolazio jer su franjevci - glagoljaši, a on je promicao liturgiju na narodnom jeziku i svim se srcem borio za nju.

U homiliji biskup je, polazeći od riječi proroka Izaije koje su se čitale te prve nedjelje došašća rekao kako svaki put kad se udaljimo od Boga, mi ga guramo od sebe.

 Tjeramo Ga da ide negdje u nebo, daleko od nas; neka nas pusti da si uredimo život po svome. Kad nas naša sloboda i naš izbor ne oslobode nego zarobe, obraćamo se Bogu kao Ocu da nas oslobodi od nas samih. I Bog kao Otac ne ostaje gluh na te naše vapaje. S dolaskom Božjeg Sina na zemlju i njegovim utjelovljenjem i rođenjem Bog je uistinu otvorio nebesa i sišao među nas na način da to nebo nikad više ne bude zatvoreno. Bog nam dolazi ususret po svome Sinu, ali i po mnogim drugim osobama koje su svoj život oblikovale u svjetlu Kristova evanđelja. Jedan od tih je sveti Franjo Ksaverski (…) kome je posvećena ova crkva i po kome je ime dobio ovaj dio grada Zagreba, a drugi je sluga Božji biskup Antun Mahnić čiji su zemni ostaci dugi niz godina počivali u ovoj crkvi. Sveti Franjo Ksaverski se u prvoj polovici 16. stoljeća uputio na Daleki istok, do Indije i Japana i svoj život, koji je trajao samo četrdeset i šest godina, u potpunosti posvetio širenju Kristova evanđelja. (…) Sluga Božji biskup Mahnić bio je otac onoga što se u prošlom stoljeću zvalo Hrvatski katolički pokret, čija je glavna svrha bila širiti Kristovo evanđelje i živjeti ga u svojoj sredini, poglavito među mladima, u duhu katoličke reforme, čestog slavljenja euharistije i primanja svete pričesti – rekao je biskup Petanjak.

Odgovarajući na pitanje čime je biskup Mahnić uspio pridobiti naklonost mladih, biskup Petanjak iznio je nekoliko svjedočanstava o njemu.

- Mahnić ne traži svoje slave. Ali je pogodio put u mlada srca. Prorok [Mahnić] se zna svakomu prilagoditi pa usvojiti đačku misao. Znali su to dobro đaci pa su se obraćali Proroku kao svome ocu. (dr. Fran Binički) – ''Đake je k njemu privlačila njegova izobraženost, skromnost, idealizam, optimizam, radikalizam i hrvatska borbenost.'' (Mate Polonijo) – ''Ono glavno, radi čega je mladež njega voljela, bila je njegova golema ljubav. Da, u tom mirnom, šutljivom čovjeku plamsala je orijaška natprirodna ljubav, koja je bila pokretačicom svega njegova rada…'' (Milan Pavelić). Ako dodamo da su plod duhovnog života i rada biskupa Mahnića sada već blaženi Ivan Merz i službenica Božja Marica Stanković, kao najpoznatiji široj javnosti, onda Antun Mahnić uistinu ima sva obilježja očinstva Boga samoga koji je uvijek tu pokraj nas... da nas podrži… i pomogne da idemo naprijed, a on kao da ostaje u sjeni, uvijek pri ruci, nikad kao onaj koji sebe stavlja u prvi plan - dodao je biskup.

Oslanjajući se na Mahnićeve suvremenike, istaknuo da je on bio ''čovjek načela'', radikalan u načelima i djelima. 

Na kraju euharistijskog slavlja gvardijan i župnik fra Ivan Paponja zahvalio je svima koji su sudjelovali u proslavi župne i samostanske svetkovine sv. Franje Ksaverskog: braći franjevcima trećoredcima iz samostana na Ksaveru, iz samostana u Odri i iz Kvarnerske regije na čelu s krčkim gvardijanom fra Antunom Badurinom, svećenicima Gornjogradskoga dekanata na čelu s dekanom fra Martinom Jakovićem te posebno biskupu Petanjku, svećenicima i vjernicima Krčke biskupije i katedralnom zboru iz Krka.

Prije postavljanja spomen-ploče nazočnima se obratio postulator vlč. Saša Ilijić. Podsjetio je na suradnju i prijateljstvo sluge Božjega Antuna Mahnića i franjevaca trećoredaca od samih početaka njegova dolaska na prostor Krčke biskupije. 

- Biskup je preminuo u Zagrebu 14. prosinca 1920. te je zbog nemogućnosti ukopa u Krku privremeno pokopan u kanoničku grobnicu na Mirogoju. Podsjetio je i na zapise fra Ignacija Radića, franjevca trećoredca, Mahnićeva životopisca, ispovjednika i prijatelja, u kojima možemo čitati kako je 3. studenoga 1929. njegovo ekshumirano tijelo svečano preneseno s Mirogoja na Ksaver. Tadašnji provincijal fra Bono Zec je u toj prigodi između ostalog rekao: 'Tijelo njegovo ostat će trajno s nama, a duh njegov vodit će nas u svetom radu za duševno i religiozno prosvjetljivanje hrvatskog naroda. I tako će ovaj hram Božji biti spomenik Mahnićeve borbe za hrvatski narod i glagoljicu, svetište, komu će hodočastiti svi oni, u kojima živi duh velikoga i neumrloga Mahnića'. Prijenos Mahnićevih zemnih ostataka u studenome 2002. godine bio je ključni trenutak da se pristupi pokretanju postupka za njegovo proglašenjem blaženim i svetim jer je njegov grob u Krku od samog početka postao mjesto okupljanja, hodočašća i molitve. Na kraju je postulator zahvalio provincijalu fra Ivi Martinoviću i provincijskoj upravi te fra Ivanu Paponji, gvardijanu i župniku na Ksaveru što su prepoznali vrijednost ovog trenutka i našu gestu zahvale.

Spomen-ploču je u crkvi, u kapeli Bezgrešne, otkrio biskup Ivica Petanjak u pratnji provincijala fra Ive Martinovića i fra Ivana Paponje te generalnog vikara Krčke biskupije dr. Franje Velčića i postulatora vlč. Saše Ilijića, a zatim izmolio molitvu za proglašenjem blaženim i svetim sluge Božjega. Otkrivanje spomen-ploče pratio je katedralni zbor iz Krka pjevajući himan ''In Cruce salus – U Križu je spas'', napisan u čast sluge Božjega ne temelju njegova biskupskoga gesla. 

Uz biskupa Petanjka koncelebrirala su osamnaestorica svećenika među kojima su uz franjevce trećoredce, svećenike iz dekanata i svećenike s Krka bili i mons. Enco Rodinis, ravnatelj Informativne katoličke agencije i Finacijskog ureda HBK i fra Zdravko Lazić, OFM, gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu. Posluživali su novozaređeni đakon Krčke biskupije vlč. Josip Karabaić i bogoslovi iz Krka te bogoslovi i postulanti franjevaca trećoredaca. Župnome zboru sa Ksavera pridružio se u pjevanju katedralni zbor iz Krka. U slavlju su, uz mnoge župljane i vjernike, sudjelovali i članovi Središnjega križarskog vodstva iz Zagreba koje je na čelu križara, vjerske organizacije koja djeluje u duhu Katoličke akcije i koja se, između ostalog, nadahnjuje se primjerom i smjernicama koje je u svoje vrijeme davao sl. Božji Antun Mahnić.