Ususret 400. obljetnici dolaska franjevaca kapucina u Zagreb
Franjevci kapucini došli su u Zagreb na poziv Hrvatskog sabora, a samostan su utemeljili na Gornjem Gradu (Griču) 5. svibnja 1618. godine.
U kapucinskom samostanu u Varaždinu u subotu 17. ožujka organizacijski odbor za proslavu 400 godina kapucina u Zagrebu (1618.-2018.) održao je sedmu sjednicu na kojoj je razmatrano sve ono što je do sada učinjeno na planu obilježavanja toga visokog jubileja kao i onoga što bi još trebalo učiniti.
Pod pokroviteljstvom Generalne kurije Reda manje braće kapucina, predsjednika Hrvatskog sabora i zagrebačkoga gradonačelnika, u Pastoralnom centru Zagrebačke nadbiskupije Vijenac 12. i 13. listopada 2018. održat će se Međunarodni znanstveni simpozij "Franjevci kapucini: 400 godina u Zagrebu (1618.- 2018.)."
Suorganizatori simpozija i proslave visokog Jubileja su Zagrebačka nadbiskupija i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Na mjestu gdje se nekoć nalazio kapucinski samostan bit će postavljena spomen ploča. Kao prinos obilježavanju Jubileja bit će postavljanje zvona na crkvi Sv. Leopolda u Gornjoj Dubravi 12. listopada. Proslava obljetnice zaključit će se svečanom misom koju će 14. listopada u 11 sati predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Franjevci kapucini došli su u Zagreb na poziv Hrvatskog sabora, a samostan su utemeljili na Gornjem Gradu (Griču) 5. svibnja 1618. godine. Nasilno su protjerani godine 1788. odlukom cara Josipa II. Samostan je 1805. kupila Zagrebačka županija, a potom je prešao u privatne ruke. Na kraju ga je Ludovik pl. Patačić (1792.-1851.) dao srušiti kako bi mogao sagraditi svoju palaču (1826.), a od samostanskog vrta je dao napraviti perivoj, danas Park Grič. Od samog osnutka pa do raspuštanja, u samostanu su djelovali brojni kapucini koji su bili zauzeti na duhovnom i kulturnom planu grada Zagreba (najpoznatiji su Štefan Zagrebec i Juraj Maljevec). Kao uspomena na boravak kapucina na Gornjem Gradu do danas se održala Kapucinska ulica i Kapucinske stube.
Ponovni, dugo priželjkivani povratak u Zagreb, dogodio se 1941. kada su, dobrotom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, došli na periferiju grada u današnju Donju Dubravu i tamo preuzeli pastoralnu brigu za župu sv. Mihaela.