„Školsko obrazovanje je složeni proces koji obuhvaća prenošenje znanja, vještina i formiranje osobnosti. Iz toga ne možemo samovoljno eliminirati pojedine dijelove, a da ne naštetimo cjelini. To je razmišljanje svugdje dovelo do zahtjeva za pedagoško-školskim utemeljenjem školskog vjeronauka, u uvjerenju da, ako religija ima pravo biti prisutna u školi, to mora biti rezultat zahtjeva same škole i u okviru njenih odgojnih ciljeva“ poručio je doc. dr. Marino Ninčević u svom izlaganju  „Pravo djeteta na religijski / vjerski odgoj i obrazovanje“, koje je održao na znanstvenom skupu o temi „Pravo djeteta na odgoj i obrazovanje“ u četvrtak 1. listopada u Opatiji.

Skup je okupio tristo stručnjaka iz Hrvatske koji se bave odgojem i obrazovanjem. Izlaganje dr. Ninčevića izazvalo je pozornost i diskusiju sudionika, jer smo svjedoci kako se svako malo u javnosti pokrene medijska hajka na školski vjeronauk, a on je jedan od glavnih oblika i sastavnih dijelova vjerskog odgoja i obrazovanja.
 
Transcedentalna dimenzija ljudskog bića
 
„Vjerski odgoj je dio cjelovitog odgoja. Iz toga proizlazi pravo svakog djeteta na vjerski odgoj i obrazovanje. U vezi s tim pravom postoji opća suglasnost koja se temelji na Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. g. i Konvenciji o pravima djeteta. Religijska sloboda i pravo roditelja da izaberu odgoj svoje djece u temelju su opravdanosti religiozne poduke“ rekao je Ninčević, istaknuvši da vjerska poduka predstavlja zahtjev antropološkog poimanja koje je otvoreno transcendentalnoj dimenziji ljudskog bića. Zato bi učenici bez vjerskog odgoja i obrazovanja bili lišeni elementa koji je bitan za njihovu formaciju i osobni razvoj.

„Svaki istinski odgoj želi doprinijeti razvijanju čovjeka u svestranu, slobodnu i stvaralačku ličnost, sposobnu za uspostavljanje istinskih odnosa sa sobom, drugima i sa svime što postoji. U cjelovito shvaćenom odgoju ne smije biti zanemarena nijedna čovjekova dimenzija, ako se teži za doista svestranim i skladnim formiranjem njegove ličnosti“ poručio je Ninčević.
 
„Školski vjeronauk ima svoje prirodno i nezaobilazno mjesto u školskom odgojno-obrazovnom sustavu. On je integralni dio suvremene demokratske, humane i pluralističke škole. Školski vjeronauk ima i odgojnu i obrazovnu ulogu. On svojim sadržajima i odgojnim ciljevima promovira čovjeka, njegov životni smisao i dostojanstvo. Bez religiozne dimenzije koju ostvaruje školski vjeronauk, nije moguće cjelovito odgajati čovjeka ni graditi humano društvo, kulturu i bolji svijet“ rekao je Ninčević.
 
Širiti obzorje razumnosti, istine i dobra
 
Ninčević je pročelnik Odjela za edukacijske znanosti i nastavničku naobrazbu Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a kao svećenik s pedagoškom specijalizacijom, pozvan je i mjerodavan iz oba kuta ukazati na međusobnu povezanost religije i odgoja. Religija je jedan od najstarijih društvenih fenomena, a odgoj kao proces izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića star je kao i sam čovjek. „Religija i odgoj bitne su i stalne društvene kategorije. U središtu njihovog interesa je razvitak pojedinca. Cjeloviti odgoj teži izgradnji ljudske osobe u vidu njene konačne svrhe, ujedno i dobru društava kojih je čovjek član i u čijim će službama sudjelovati kao odrastao“ rekao je Ninčević. Vjerski odgoj nije izdvojen iz odgojno-obrazovnog rada, nego je ta dimenzija njegov bitni i sastavni dio, ako se misli na dijete kao cjelovito biće i da je religiozna dimenzija konstitutivna njegovom biću, poštujući njegov doživljaj svijeta i cjeline.
 
Školska logika i pedagoški govor moraju opravdati prisutnost religioznog poučavanja u školi. „Školski vjeronauk, kao sastavni dio školskog projekta, treba u potpunosti prihvatiti zahtjeve i obilježja školske stvarnosti: ozbiljnost programiranja, znanstveno utemeljenje, otvorenost istraživanju, uključivanje u odgojni projekt škole, osposobljenost vjeroučitelja. Školski vjeronauk treba osluškivati probleme, izazove i potrebe školske djece, poštivati odgojno-obrazovne ciljeve demokratske i pluralističke škole i zahtjeve društvene sredine. Treba služiti promociji i cjelovitom odgoju čovjeka na individualnoj i društvenoj razini. U toj zadaći, školski vjeronauk treba trajno promišljati, usavršavati i maksimalno se integrirati u ciljeve škole“ istaknuo je Ninčević.  
 
Ukazao je i na multikulturalnu i multireligijsku stvarnost društva, u kojoj vjeronauk može pomoći učenicima u izgradnji odnosa između vjere i kulture, ekumenskog zajedništva s pripadnicima kršćanskih konfesija te dijaloga, poštovanja i suradnje s pripadnicima nekršćanskih religija. Podsjetio je na misli umirovljenog pape Benedikta XVI. skupini katoličkih vjeroučitelja u školi, kako je vjerska poduka pozvana širiti obzorja razumnosti, ponovno ih otvoriti za velika pitanja istine i dobra, međusobno povezati teologiju, filozofiju i znanosti, uz poštivanje njima svojstvenih metoda i obostrane autonomije, svjesna da je religijska dimenzija blisko povezana s kulturom.
 
Radionica za dijalog i građanski suživot
 
„U multietničkom i multikulturalnom okruženju, više nego ikada važna je vjerska poduka visoke kakvoće, koja je u stanju poduprijeti identitet poduke, uvoditi učenika u poznavanje vjere i tako doprinositi stvaranju uvjeta za formiranje sigurnog identiteta koji će biti sposoban za dijalog s drugim religijama. Školski vjeronauk, kao školski predmet u dijalogu s drugim znanjima, postaje vrijedno sredstvo za upoznavanje i prihvaćanje drugoga, za autentičan interkulturalni odgoj“ poručio je Ninčević.
 
Posebnosti školskog vjeronauka doprinose usmjeravanju školskog podučavanja punoj formaciji osobe, umanjujući rizik da se ona ograniči na stručno usavršavanje koje zahtijeva tržište rada. „Zbog toga se školski vjeronauk u Europi u svojim raznim oblicima može smatrati radionicom koja je osobito zanimljiva za međukonfesionalni i međureligijski dijalog i za etičke teme koje animiraju građanski suživot. Školski vjeronauk može se oblikovati kao mjesto na kojemu se susreću i posebno odmjeravaju raznolikosti, u perspektivi bitnog obostranog otvaranja koje ne isključuje probleme ni poteškoće“ zaključio je Ninčević.
 
U dvorani opatijskog kongresnog hotela Adriatic, skup su organizirali Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, OMEP Hrvatska (Međunarodna organizacija koja promiče prava djece na odgoj i obrazovanje), Hrvatsko pedagogijsko društvo, Ured pravobraniteljice za djecu te UNICEF Hrvatska.
 
.