Vlč. Anđelko Katanec, povjerenik za pastoral migranata i turista Zagrebačke nadbiskupije, pohodio je Nacionalno svetište svetog Josipa, 13. travnja, prigodom još jedne srijede Velike pobožnosti koja se održava na čast zaštitniku Hrvatske.
 
U želji da produbi štovanje svetog Josipa hodočastio je zajedno sa župljanima Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije iz zagrebačkog naselja Malešnica, u kojoj trenutno vrši kapelansku službu, te zborom Hilarus iz istoimene župe koji je pjesmom animirao svetu misu. Predvodeći euharistijsko slavlje u zajedništvu s mons. Antunom Senteom ml., rektorom svetišta, izrazio je radost što ima priliku slaviti Gospodina i svetog Josipa na mjestu gdje je još prošle godine služio kao kapelan.
 
U svojoj homiliji vlč. Anđelko govorio je o svetom Josipu kao svecu koji se nije vodio logikom svijeta i na kojeg nisu utjecali razni prigovori i prijetnje, već je pažljivo slušao Božji glas i odlučno djelovao prema Božjem savjetu u čemu svakom vjerniku može biti uzor. Pritom se dotaknuo i migrantske krize istaknuvši kako nevolje ne postoje zato da bi nas uništile već da bi nam pomogle da rastemo u vjeri i dobroti, te da samo ako osluškujemo Božju riječ i Njegov savjet možemo pobijediti zlo i ostvariti promijene.
 
- Sveti Josip postigao je svoju svetost ne time što mu je sve išlo od ruke i po planu, već zbog toga što nije išlo po njegovom planu, ali je to sve rado prihvatio iz Božje ruke te se i u sitnim svakodnevnim i u velikim životnim poteškoćama povjeravao Božjoj volji - pojasnio je vlč. Katanec pozvavši vjernike da svetom Josipu predaju svoje nakane i molitve i učvrste povjerenje u Božju brigu za svakog čovjeka.
 
Predvodnik misnog slavlja završio je propovijed riječima: 'Josip je hranio Onoga koji hrani sve ljude, sve stvoreno. I to nam govori o uzvišenosti Josipovog poziva da bude poočim Isusu, kao i o tome da se nama Bog ne daje kao bespomoćnoj djeci, ne brine se za nas kao za beživotne lutke, već surađuje s nama, da u dobru i u zlu s njime gradimo bolji svijet i postignemo spasenje.'
 
Pri kraju svete mise časne sestre karmelićanke Božica i Mirjam svjedočile su o svojoj vjeri i redovničkom životu. Sestra Božica opisala je brojnim vjernicima dio svog djetinjstva i kako se susrela s vjerom te kada je prvi puta čula glas savjesti, odnosno Božji glas koji prebiva u njoj.
 
- Kasnije u životu shvatiš da je čovjek napravljen tako da može biti Božji hram, da Bog doista može prebivati u njemu i da se u svakom trenutku svoga života možemo staviti u Božju prisutnost. A to je jako važno jer prolazeći ovom suznom dolinom iz nje možemo izaći samo zahvaljujući onoj snazi koja je Bog u nama - posvjedočila je sestra Božica istaknuvši prijateljstvo s Isusom kao jedini izvor istinske sreće i razlog zbog kojeg vjeruje.
 
Kao i svi redovnici karmelskog reda tako i sestra Božica posebno časti svetog Josipa o kojem je govorila s posebnim divljenjem.

- Kakve je kvalitete taj čovjek morao imati kada mu je Bog povjerio najveće blago Neba i zemlje da gu čuva i odgaja, kakva je to ljudina od čovjeka morala biti? I danas kad je on svetac u Božjem kraljevstvu sa neograničenim blagodatima tko od nas mu ne bi povjerio sav svoj život, sve svoje najdraže i najmilije, sve što ima - upitala je prisutne vjernike završavajući svoje svjedočanstvo.