„Mustači“ naziv ovoljetne izložbe fotografija Gorana Vranića koja je svoje otvorenje proslavila 24.srpnja 2015., s početkom u 20 sati u Zavičajnom muzeju Vesne Parun na otoku Zlarinu koji djeluje u sklopu Muzeja grada Šibenika. Izložba ostaje otvorena sve do 02. kolovoza 2015. godine. Uvodne riječi uoči otvorenja izložbe i o samome autoru pripale su uglednom likovnom kritičaru Luki Marottiju.
 
„Goran Vranić odavno je počeo ovaj izložbeni izraz postupno izražavati razvijajući ga znalački studiozno na mnogim dosadašnjim ostvarenim ciklusima (dosljedan sebi i obiteljskom umijeću) na sebi svojstven način izričajno propituje fotografijom zahtjevne razno razne morske  motive, bilo čamce i brodice, prove i čvorove pa i njihove vezove i more... Makar su kadkad baš ti motivi bili zapušteni ili zaboravljeni, ponovno ih približava ili ukazuje javnosti na njih, dočaravši nam slikovito zbilju života u morskom krajoliku.

More i brodice inspirativno su atraktivne teme, ali i privlačne autoru kao oaze i mjesta za opuštanje i razbibrigu u kojima pronalazi svoje izazove i umijeće kreacije koje ga odvodi sve do osobnih zavičajnih prizora koji ga desetljećima fotografski i tematski zaokupljaju. Kao fotograf pomno pristupa baš ovim temama moguće i stoga, jer ga osjetilno i inspirativno, donekle i životno određuju, što se primijeti na fotografijama koje su posebite baš kao da su srasle postojano s morskim prostorom.

Pitanje je kako ovaj umjetnik tako dojmljivo komunicira s morem ukazujući nam njegovu umjetničku vještinu i uvjerljivost fotografskih izričaja baš ovog ciklusa. Očito za umjetnika to su posebna središta u kojima se vjerojatno pojavljuju dječačka sjećanja i nezaboravljiva zbivanja u kojima se susreće nebeska i zemaljska zbilja koja traje i koja se bez prestanka odvija održavajući svekoliki život kojeg nastoji fotografski što sažetije i preglednije ljubiteljima svoje umjetnosti dočarati.“

Fotografijom dočarana tajna života barki na moru
 
Izložbom Vranić odlučno izražava osnovnu misao ovog izložbenog ciklusa uputivši nas općenito na ljudsku kreaciju koja kao takva uvelike je prožeta suživotom zasnovanom na povezanosti brodica i mora u ostvarivanju svoga fotografskog izričaja. Fotografska djela autentično oslikavaju smisao brodica, a pri tomu estetski ukazuju na život kojeg more i brodice udjeljuju čovjeku, a poglavito ribaru, kojima je more i energija, okoliš, ali i smisao života. Na izložbi uvelike su vidljivi zapušteni motivi koji postaju drugačijima kad ih dodirne ljudska ruka i kao da se sa svakim novim dodirom čovjeka i mora obnavlja i održava svekoliki život uz more i na moru.

Pažnju hrvatskih i inozemnih kritičara Goran Vranić privlači ponajviše zbog osobitog fotografskog izričaja kojeg primarno zasniva na razvijenom postupku kojeg je desetljećima na svojstven način usavršavao kombinirajući različite spoznaje i iskustva s fotoaparatima koji su mu prolazili kroz ruke, ali i izričajna opažanja kojima iznova stvara i aktualizira vječne stare teme u nove izričaje. Zapravo Vranić svojom fotografijom priziva i proširuje unutar izložbenih tema puno toga ovodobnog, makar većina njegovih djela ukazuje i asocira na tradiciju, koja se zaista može pronaći u svim njegovim kako starijim tako i najnovijim djelima. O neizbrojivim dosadašnjim izložbama ovog velikana fotografije u Hrvata pisali su najuglednija imena hrvatske pismenosti, umjetnici riječi, razni kritičari, povjesničari umjetnosti, zanesenjaci filozofijom...
 
MUSTAČI

„Čamac u daljini (možda netko dolazi, čamac usidren) svi smo, valjda tu, ne mogu se oteti tim mislima dok (više puta dnevno) dokono šećem uz more kao da će ljeto vječno trajati. Čamce, brodove, plovila gledam kao cjeline, kadkad slikovita prijevozna sredstva, daljine me baš i ne vuku, dovoljno mi je ukrcati se na Tijat i čeka me pazar, ribarnica i - čim se iskrcam na šibenskoj rivi - želja da se vratim na Zlarin.
 
Kako brodovi mogu biti i nešto drugo podsjetile su me fotografije Grge Vranića koje su dale posve novu dimenziju uobičajenog percepciji plovila kao dijela primorskog krajolika, kulturnog okruženja pa i načina života. On ih gleda drugim očima, vidi ih kao niz antropomorfnih detalja, duhovitih, ali i realističnih doskočica i usuđujem se reći prijatelja, čudom oživjelih iz banalnih i 'običnih' dijelovabroda koje nemamo nikakvog razloga posebno opaziti ni imenovati. Mi možda ne, ali Grga, poput razigranog, maštovitog djeteta na tom 'običnom' i stoga jedva vidljivog gradi svoju priču.

Nije nikakvo čudo što zaljubljenici kažu da brodovi imaju dušu, postalo mi je jasno gledajući ove
fotografije mustača koji su, kako znamo, ukras muškog lica (a sad znamo) i broda.
I stvarno, vratile su mi Grgine fotografije slike davnih dana, čamce uz koje sam maštao o daljinama, koje sam raspoznavao po „mustačima" iako nisam bio dovoljno rafiniran ili maštovit da bi ih sam sebi tako objasnio. Prisjećam se i likova nekih dragih ljudi, ribara, barkarjola, mornara čiji su likovi, ako ih dovoljno dugo tražimo i vjerujemo u svoju potragu također upleteni u priču o dičnom muškom brodskom brku. Sudbina mjesta uz more neraskidivo je povezana s morem i brodovima, Zlarin tu nije izniman i zato mi je posebno drago da su Grga i mustači doplovili na otok koralja.“
Govoreći o izložbi zapisao je Luka Marotti u izložbenom katalogu.
 
Sve u svemu Goran Vranić dojmljivom izložbom MUSTAČI na Zlarinu iznova zadivljuje Zlarinjane
uvjerljivo odvodeći nas u zagonetan umjetnikov fotografski raspoznajan izričaj kojeg ovaj vrsni
hrvatski umjetnik desetljećima pomno oblikuje i ostvaruje. Iako ovoljetno otok Zlarin obiluje
zanimljivim kulturnim zbivanjima koje ovoljetna Vranićeva izložba Mustači dojmljivo upotpunjuje
među obiljem kulturnih događaja koja se zbivaju na otoku Zlarinu tijekom ovog ljeta.