Kako se ističe u najavi, riječ je o prvoj suradnji jednog od najuspješnijih i najnagrađivanijih domaćih redatelja sa zagrebačkom nacionalnom kazališnom kućom. Redatelj koji je svoj kazališni izraz razvio kroz autorske projekte u kojima se fokusira na intimne drame običnih pojedinaca, Jelčić u svojem najnovijem projektu u žarište postavlja srednju klasu kao predstavnika propulzivnih vrijednosti i društveno-gospodarskoga napretka.

Izvlačeći svoje likove iz njihovih uobičajenih situacija i obrazaca, Jelčić analizira povezanost privatnih i javnih impulsa, propitujući stabilnost temelja građanskoga društva: improvizacijama na zadani problem glumci lamentiraju, analiziraju i zaključuju u imitaciji matrica poznatih razgovora o politici, ljubavi, aktualnim događajima.

Rečenice su im smjele, progresivne, humanističke, tolerantne, nježni su, senzibilizirani, puni empatije. No, kada završe svoj pristojan, nadahnut i kultiviran razgovor, oni mirno ustaju sa svojih mjesta i počinju trgati namještaj i scenografiju. Ponašaju se bijesno i nervozno, vrište i trgaju sa sebe odjeću, postaju surovi, divlji, nasilni, a na vidjelo izlaze njihovi skriveni impulsi i bjesovi.

Njihovo divljaštvo, međutim, nije divlje, već racionalno i kontrolirano, organizirano i lucidno, gotovo bez ekscesa i agresije, pa se polako obuzdaje i smiruje, te promeće u potpunu suprotnost. Postupno se pojavljuje i osjećaj pripadništva i zajedništva, a akteri postaju upućeni jedni na druge.

Tu bi mogao biti kraj predstave jer svi odlaze i scena ostaje prazna. No, oni se ponovno vraćaju, naglo kako su i otišli, bez najave i povoda, i počinju ispočetka.

Riječ je o novom modelu suradnje u sklopu Kulturnoga programa Europske unije, a u okviru kojega kazališta odabiru, podržavaju  i prate ukupno šest predstava koje ocjenjuju značajnima za vrijeme i prostor u kojemu nastaju.