Budući je bio u posebnim prijateljskim odnosima s hrvatskim banovima Nikolom i Petrom Zrinski te ih podržao u poznatoj buni kada su za Hrvatsku pokušali izboriti više slobode, marčanski vladika Mijakić u listopadu 1670. je uhićen, zatočen u Grazu i zbog urote osuđen na tešku kaznu zatvora u šleskoj tvrđavi Glatz, gdje je i umro 25. listopada 1686. Spomen ploča vladiki Mijakiću podignuta je na spomen-kapeli sv. Mihaela Arkanđela u Marči, gdje je nekada stajao manastir u kojem su stolovali marčanski vladike.

Vladika križevački Nikola Kekić služio je u spomenutoj kapeli u Marči Božansku liturgiju i molitvu Panihide za pokojne, uz susluženje više svećenika Križevačke eparhije.

- Dostojno i pravedno i svake hvale vrijedno da se mi, koji toliko toga lijepoga baštinimo od svojih časnih predaka, njih prigodice sjetimo i da im darujemo ono što smo u mogućnosti. Svakako da im je najveći mogući dar beskrvna žrtva Novoga zavjeta – sveta liturgija, a nekima od njih postavljamo trajni spomen u obliku pisane riječi. Tako smo se i danas ovdje na ovom svetom mjestu, na ovom djeliću lijepe naše domovine Hrvatske, okupili da bismo s jedne strane kroz svetu liturgiju sedmom po redu marčanskom biskupu Gabrielu Mijakiću odali zahvalnost za sve što je on kroz sedam godina kao biskup na pastoralnom polju učinio za svoju Marčansku eparhiju, a s druge strane da bismo mu otkrivanjem spomen-ploče dali priznanje i za sve ono što je on u ona turbulentna vremena druge polovice 17. stoljeća učinio za Hrvatsku – naglasio je vladika Kekić.

Vladiku Mijakića su na Bečkom dvoru za biskupa preporučili hrvatski ban Nikola Zrinski, zapovjednik Varaždinskoga generalata Lesli, krajišnici i dio slavonskoga plemstva, a car i kralj Leopold imenovao ga je za novoga marčanskoga biskupa polovicom 1663. godine.

Nakon imenovanja u kolovozu 1663. za biskupa ga posvetio jedan nadbiskup u Moldaviji. Životni put vladike Gabrijela nije bio lagan jer je stalno bio na udaru lepavinskih pravoslavnih monaha, koji su se protivili crkvenom zajedništvu s Rimom. Mijakić je podržavao poznatu Zrinsko-Frankopansku bunu za osamostaljenje Hrvatske i slijedom toga je 1670. uhićen, zatočen najprije u Grazu, a zatim u tvrđavi Glatz u Šleskoj, gdje je i umro 25. listopada 1686.