Došavši u Asiz povodom 800. obljetnice porcijunkulskog oprosta, Sveti je Otac istaknuo da franjevački utemeljitelj nije mogao tražiti veći ili ljepši dar od spasenja: vječnog života s Bogom i radosti bez kraja, koju nam je stekao Krist svojom smrću i uskrsnućem.

Papa je napomenuo da u vjeri nismo nikada sami, nego da nas prate sveci i blaženici, uključujući naše drage koji su vjeru živjeli jednostavno i radosno te su je svjedočili svojim životima.

- Postoji nevidljiva sveza, ali time ništa manje stvarna, koja nas čini 'jednim tijelom', snagom jednoga krštenja koje smo primili - rekao je Sveti Otac.

Papa Franjo je naglasio da je put oprosta vrhovni put kojim nam je ići kako bismo dospjeli do raja.
- Zašto trebamo opraštati osobama koje su nam učinile zlo? Zato što je nama prvima bilo oprošteno, i to beskonačno više - objasnio je, podsjećajući na riječi Očenaša: ´Otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.´

Kad u ispovjedaonici kleknemo pred svećenikom, ne činimo ništa drugo od onoga što je činio sluga iz evanđeoske prispodobe koji je imao ogroman dug. Molimo: ´Gospodine, imaj strpljenja sa mnom´.

- Znamo da smo puni mana i često iznova padamo u iste grijehe. Ali se Bog ne umara nuditi nam svoj oprost svaki put kad ga tražimo – objasnio je Papa.

Naš Otac nam se uvijek smiluje kad se pokajemo te naš šalje mirna srca.

- Božji oprost ne poznaje granica, ide ponad svake naše zamisli i doseže do svakoga tko, u intimnosti srca, prepoznaje da je pogriješio i želi mu se vratiti - rekao je papa Franjo.

Podsjetio je i na teške riječi kojima Krist zaključuje prispodobu o okrutnom dužniku, kojeg je Gospodar bacio u tamnicu: ´Tako će i Otac vaš nebeski učiniti sa svakim od vas, ako od srca ne oprostite svojem bratu.´

- Problem je u nama: kad smo mi dužnici, pozivamo se na milosrđe; kad je međutim nama netko dužan, zazivamo pravdu. To međutim ne može biti stil kršćanskoga života jer nas Isus uči praštati bez granica - istaknuo je papa Franjo.

Sveti je Otac naglasio da je svjedočenje milosrđa u današnjem svijetu zadaća od koje se nitko ne može ispričati.

Na kraju je pozvao svećenike i biskupe, ne isključujući iz toga ni sebe, da otiđu u ispovjedaonice i budu na raspolaganju za sakrament pomirenja.