„Sretna sam i nikad mi nije bilo dosadno. Da sam se udala za princa, ne bih bila sretnija nego što sam sada“, kaže 105-ogodišnja časna sestra cistercitskog reda koja već 86 godina živi u samostanu u središnjoj Španjolskoj.

U intervjuu za španjolski dnevni list “Correo”, sestra Teresita objasila je da je poziv velika stvar koja traži ustrajnost, ali donosi i veliku radost.

U samostan Buenafuente ušla je 1927. kao 19-ogodišnjakinja. „Krenuli smo vidjeti zaštitnicu Avile, Bijelu Djevicu i pomoliti se sv. Terezi za zvanje“, prisjeća se s. Teresita i dodaje kako je do tada već bila ostavila tri dečka.

U 86 godina provedenih u samostanu, sestra Teresita vidjela je značajne promjene. Prisjetila se kako je život bio puno drugačiji prije španjolskog građanskog rata 30-ih godina prošlog stoljeća.“Sve je bilo skromno, odjeću smo mijenjale jednom mjesečno, a glačalo je bilo luksuz“.

U više od osam desetljeća redovničkog života, iz samostana je izašla samo dvaput. Prvi put tijekom španjolskog građanskog rata kada je neke sestre vodila liječniku i drugi put u kolovozu prošle godine kako bi osobno pozdravila papu Benedika XVI. na Svjetskom danu mladih u Madridu. Kaže da je cijelo vrijeme držala oči zatvorene, kako je ništa ne bi ometalo. 

Sestra Teresita svako jutro ustaje u 5 i liježe u 10 sati navečer, slijedeći benediktinsko pravilo “Ora et labora” - molitva i rad. Unatoč poodmakloj dobi, svaki dan pročita novine. „Moramo biti informirani, a to i nije tako loše, daje mi još više razloga za molitvu“, zaključuje s. Teresita.

Izvor: EWTN