20 je godina od progonstva Hrvata iz jednog dijela Bosanske Posavine. Svećenici Derventskog dekanata pripremili su program obilježavanja ovoga stradanja kroz tri dana. Kažu kako još uvijek vjeruju da „ima smisla moliti, planirati i čuvati mogućnost za povratak.“

U petak, 24. kolovoza u 18 sati bit će pobožnost Križnoga puta kroz Veliku Brusnicu, od Župnog pastoralnog centra do porušene crkve. Križ će nositi predstavnici župa dekanata, a misa nakon pobožnosti slavit će se na ruševinama župne crkve. Župa Rođenja BDM u Brusnici najudaljenija je župa u Derventskom dekanatu. Prije rata ovdje je živjelo oko 1.350 vjernika, a do danas se vratilo njih svega 30. U subotu, 25. kolovoza u Derventi će u 19 sati biti održan Koncert duhovne glazbe na kojem će nastupiti Zagrebačka  filharmonija i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić. Derventa je gradić u središtu Bosanske Posavine u kojem su nekada živjeli vjernici različitih vjeroispovijesti. Prije rata ovdje je živjelo 8.380 katolika, a do danas ih se vratilo 284, uglavnom starijih. Župna crkva sv. Jurja u ratu je uništena do temelja. Nova, ponovno sagrađena, posvećena je prošle godine. Središnje događanje trodnevnoga programa je u nedjelju, misa za prognanike, koju organizatori zovu Misom nade. Predvodit će je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić na Plehanu u 11 sati.

Što svojim dolaskom na Plehan želi poručiti vjernicima? „Treba ohrabriti ljude, da ih se ne otrgne od toga kraja. Ima još uvijek onih koji nisu prodali svoju imovinu i rado dolaze u svoj kraj. Treba ih povezati sa zavičajem, osobito one koji rade u drugim europskim zemljama, kako bi svoju ljubav prema Posavini pretočili na pokoljenja. Sigurno da je bez ozbiljnog političkog zaokreta teško oživjeti Posavinu. Na žalost, ne postoji politička volja koja će to poduprijeti i stvoriti strategiju održivog povratka. Ipak, raduje me na pojedinim slavljima vidjeti prepune crkve sa stranim tablicama, vidim da ljudi dovode djecu, unučad. Iako su otišli iz toga kraja, Posavina iz njih nije izišla, žive s njom i vraćaju joj se.“

Kad se Bosna dizala iz pepela nakon rata, biskupi su odlučili najprije obnavljati crkve i vraćati svećenike u porušene krajeve. Želja im je bila narodu pružiti sigurnost da ih Crkva ne ostavlja. Kardinal Puljić kaže da je taj način bio uspješan: “Ljudi su me natjerali da tako mislim. Govorili su: ‘Nema nas, jer nema crkve. Kad bude crkve, bit će i nas.’ Obnovljene crkve su simbol opstanka i budućnosti. Istina, ne tako brzo kako smo mi očekivali, ali to je znak koji ohrabruje. Crkva je simbol naših okupljanja i građenja budućnosti.” Što se tiče problema i poteškoća u ostvarenju povratka Hrvata u Bosansku Posavinu, vrhbosanski nadbiskup ističe da je “zakazala lokalna politika Republike Srpske koja je imala podršku i nekih međunarodnih čelnika koji su itetako radili na tome da povratka ne bude. Bilo je tako od samoga početka gdje su smetali, krali, provocirali sve do izjava da nas uopće nema na popisu da smo tu bili. A, i hrvatski političari kao da su ignorirali Posavinu i Srednju Bosnu te se zaustavili samo na jednom dijelu - Hercegovini. To je jedan grijeh naših političara. Ali, ni hrvatska država nije imala dovoljno sluha za taj vapaj koji su ljudi pokazivali, te su pojedinim gestama i oni ometali ostvarenje povratka.”

Ipak, kardinal Puljić napominje da ni danas Hrvati Bosanske Posavine ne smiju gubiti nadu: “Moramo se zajednički boriti, prvenstveno kroz legalne institucije. Zato očekujemo od naših ljudi, ako imalo vole svoj kraj, da što prije izvade dokumente te, kad budu lokalni izbori, da obavezno iziđu i da na neki način izaberu svoje predstavnike u lokalnoj vlasti i da biraju one koji tamo žive, da se izbore za naša prava. Posebno bih pozvao sadašnje političke čelnike da ne razbiju taj projekt, a razbijaju ga time što svaka stranka ide za sebe, samo da ne bude dovoljno predstavnika u vlasti. Podlo je ako ne idu zajedno. Vidim budućnost sve dok ljudi čuvaju svoju imovinu i rado je obilaze.” Iako je na obilježavanje 20. godišnjice progonstva Hrvata iz Bosanske Posavine kardinal Puljić osobno pozvao sve biskupe iz Hrvatske, komentirajući odaziv rekao je da razumije kako “svaki biskup ima svoje planove i projekte”, te osjeća da su okupirani svojim vlastitim brigama: “No, ima i onih koji pokušavaju podupirati povratak u Crkvu i BiH. To čine moralno, duhovno i materijalno.” Na kraju vrhbosanski nadbiskup poručuje: “Očekujem da bude više sluha za naš vapaj, ne da im budemo teret i opterećenje, nego istinsko zajedništvo – i hrvatskog naroda i Katoličke Crkve.”

Izvor: Laudato/Tanja Popec