70. obljetnica mučeništva Jure Radmana, mladića, koji je u vrijeme komunističkog režima 1946. godina u zeničkom zatvoru nevin streljan u 22. godini života svečano je u subotu 8. i u nedjelju 9. srpnja obilježena u njegovoj rodnoj župi Imena Marijina u Svilaju, kod Odžaka. Program je u subotu započeo svečanom akademijom u prepunom Mjesnom domu u Gornjem Svilaju, rodnom selu mučenika Radmana.  

Govoreći o povijesnim događanjima tadašnjeg komunističkog  režima  prof. dr. Josip Jurčević,  je ukazao na to da je komunistički režim bio zločinački i totalitarni, da je to bila zločinačka ideologija, te da je režim koristio sve vrste i onoga što je legalizirao i nije legalizirao svojim zakonima, bez ikakvih dokaza, bez prava na obranu. Naglasivši kako su 1945. vršena masovna pogubljenja Hrvata ne samo bez suđenje, nego i bez vođenja pojedinačne i skupne evidencije, prof. Jurčević je spomenuo da je sudbina Jure Radama jedna od  mnogobrojnih sudbina za koje se ipak zna, jer je barem vršeno suđenje, dok se većina ostalih zločina  događala bez suđenja. Ljudi su 1945. masovno pogubljivani, zatrpavani i teško je naći obitelj u Hrvatskoj kojoj nitko nije stradao, a za mnoge se ne zna ni gdje su stradali. 

O životu i djelu mladića Radmana kojega su komunisti nevina u zeničkom zatvoru mučili, polomili mu ruke i noge, a glava mu sva u ranama, a potom 16. prosinca 1946. streljali i do danas se ne zna gdje su mu tijelo pokopali, govorio je fra Marjan Karaula. Naglasivši kako je smrt u zaboravu, a ne u faktu smrti, odnosno da je čovjek mrtav tek kad ga se nitko ne sjeća, fra Marjan je ustvrdio da je mučenik Juro zaslužio da trajnije živi u sjećanjima svojim sumještana, da živi barem kao autentični simbol teškog stradanja ljudi tog posavskog kraja i župe u ono mučno vrijeme nakon Drugu svjetskog rata.

- Smrt Jure Radmana strašna je opomena koliko se ljudsko društvo zna i može toliko izokrenuti u mržnju; njegova je smrt čista kao suza, smrt pravog kršćanskog junaka koji ne mrzi svoje mrzitelje, nego moli za sve i smireno, poput prvokršćanskih mučenika, premda mlad predaje svoj život u ruke Božje; Jurina smrt poziv je nama da otkrijemo svoju vjeru i domoljublju kako bi vedra i uzdignuta čela stali pred život ne kukajući i ne bježeći - rekao je među ostalim organizator - domaći župnik fra Mladen Jozić.

Poučno i nadasve dirljivo bilo je Jurino pismo majci iz kojega se da iščitavati njegovo domoljublje, vjerska zrelost, predanje, praštanje, briga za druge i spremnost podnijeti žrtvu - smrt. Pročitao ga je te večeri glumac Slaven Vidak, a u svjetlo Riječi Božje komentirao fra Mirko Filipović - moderator simpozija. Duhovnim pjesmama obogatili su ga  mladi zajednice Dom molitve iz Slavonskog Broda .

 - Draga majko, nikoga ne krivite zbog mene niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život. Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi. Zamolite paroka neka za moju dušu rekne svetu misu. Ostajte zbogom! -neke su od riječi koje je taj nevini mladić napisao svojoj majci, a sada će ih njegovi sumještani pri svakom ulasku u svoju župnu crkvu Imena Marijina moći čitati uklesane na spomen obilježju na pročelju crkve. 

Naime u nedjelju 9. srpnja to je spomen obilježje zajedno s devetogodišnjim dječakom Juricom Radmanom, čiji je pradjed bio brat mučenika Jure, otkrio i  blagoslovio pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar. Biskup je potom u zajedništvu s domaćim župnikom fra Mladenom Jozićem i još šestoricom svećenika predvodio misu zadušnicu za pok. Juru kao i za sve u tom kraju, koji su stradali u Drugom svjetskom i zadnjem ratu.

- Bez obzira koliko košta, ljubav je jača od mržnje.  Vrijednije je i skladnije čovjeka dostojnije zauzimati se za istinu pravdu i ljubav makar to zahtijevalo, iziskivalo žrtvu, poniženje, ostavljenost, osamljenost i sve što spada u ono što čovjek želi od sebe odbiti - ustvrdio je na početku homilije biskup Sudar. 

Nazvavši mučenika Radmana, koji je osuđen i ubijen jer nije htio prihvatiti nikakav oblik zla, velikanom srca i duha, biserom našeg naroda, koji je  hrabro i vedro s pouzdanjem gledao vlastitom kraju - smrti u oči, biskup Sudar je ustvrdio da je to moguće samo onome koji nepokolebljivo i čvrsto vjeruje u temelj i vrhunac objavljene istine o čovjeku, odnosno da je stvoren za vječnost. 

- Da čovjek u smrti vidi izlaz nemoguće je bez vjere koje nema bez djelovanja Duha Božjega. Zlo ukoliko se Bogu prikaže i prihvati, Bog okreće u dobro, smrt u život. Tko tako prihvaća smrt čvrstinom vjere u uskrsnuće postaje Isusov svjedok da Božja moć u slabom malom čovjeku može izrasti u nevjerojatnu snagu koja čak i smrt poraza pretvara u život, u pobjedu. Zato je veličanstveno svjedočanstvo vjere kad ovako mlad čovjek vjerujući u uskrsnuće, u Božju snagu, prihvaćajući sve kao da je iz Božje ruke, veličanstveno oprašta, ne misli na sebe, nije zabrinut za sebe, nego za druge i sve to kupa, pere, čisti u ljubavi prema čovjeku, prema vlastitoj domovini - rekao je među ostalim biskup Sudar.

Svjestan kako se malo ljudi vratilo u te krajeve upozorio je da tko se odreče tako plodne i krvlju natopljene zemlje teško se može nadati boljoj budućnosti. Osvijestio je kako je najvažnije da se molimo da se na tim prostorima ostvaruje Kraljevstvo Božje koje je svrha postojanja i ostvarenje svih naših čežnji.

Misno slavlje pjesmom su uveličali mladi iz Svilaja i Potočana. Na misi kao i na simpoziju uz rodbinu i domaće župljane nazočni su bili i predstavnici domaćih vlasti.