Na pitanje vjeruje li u Boga i čemu se nada, njemačka kancelarka odgovorila je:

„Pripadnica sam evangeličke Crkve. Vjerujem u Boga i religija je zapravo pratitelj kroz cijeli moj život. Kći sam pastora i kršćanski život mi je itekako poznat. Oslobađajuća pomisao za mene je da kao kršćanka smijem pogriješiti i da postoji netko tko je „veći“ od samog čovjeka.  Pozvani smo oblikovati i graditi ovaj svijet u odgovornosti prema drugima. I to je zapravo moj životni okvir, koji mi je jako važan.“

Prema Angeli Merkel velike narodne Crkve, tj. evangelička i rimo-katolička imaju budućnost u Njemačkoj. Dodaje:

„Ima mnogo ljudi, koji pitaju za vjeru. Crkva bi trebala uvijek biti spremna prilagoditi se i  pružiti nove strukture... Ona treba biti živa, krenuti od čovjeka i ići prema pojedincu. Trebala bi tamo djelovati, gdje ljudi stanu sa svojim problemima.“

Osim toga, smatra da bi Crkva trebala biti sposobna i spremna voditi dijalog s čovjekom o temeljnim pitanjima vjere. Mnogi osnove kršćanstva ne poznaju, ne znaju za crkvene blagdane, običaje itd.

Na pitanje što bi bilo kad bi religija postala TABU-tema, jer mnogi smatraju da je osobna stvar i da vjeronauk ne bi trebao biti u školama, kancelarka odgovara:

„Naravno, radi se o odluci. Netko je kršćanin, a drugi je pripadnik druge religijske zajednice: znači, zaista se radi o vlastitom izboru. Osobno smatram da nam Evanđelje kao takvo govori da ga ne treba prešućivati i da trebamo moći reći otkud crpimo snagu za naše odluke. Dobro je što imamo vjeronauk u školama. To nije nastava kao u ostalim predmetima u kojima se stječe znanje. Ova nastava ima veze s „priznavanjem“. Mogu i učim priznati svoju vjeroispovijest i priznati i poštivati drugog s drugom vjeroispovijesti.“

Njemačka kancelarka kaže da bi odnos između religija trebao biti prožet tolerancijom i poštivanjem. Različitosti se ne trebaju skrivati, nego jasno imenovati da bi bile jednakovrijedne. Kršćani se ne bi trebali ustručavati zastupati svoju vjeru.