Naime, u prosincu 2014. Libby Lane imenovana je za biskupicu Anglikanske crkve što je David Moxon, također anglikanski biskup, u svojoj izjavi za Catholic News Agency nazvao „dodatnim izazovom u nadi prema zbližavanju“ osvrnuvši na riječi zabrinutosti koju je izrazio nadbiskup Birminghama Bernard Longley.

Anglikanski biskup Moxon i katolički nadbiskup Longley zajedno predsjedaju Međunarodnom anglikansko-rimokatoličkom komisijom, čiji je cilj unaprijediti ekumenske odnose između Katoličke crkve i Anglikanske zajednice.

U razgovoru za Radio Vatikan nadbiskup Longley je izjavio da uviđajući izazove koje je pred njih postavilo ređenje žene za anglikanskog biskupa, ono ipak „ne bi trebalo ometati nastavak međusobnog dijaloga.“

Moxon je ovu nadbiskupovu izjavu ocijenio „vrlo važnom“ za Anglikansku zajednicu.

Dana 26. siječnja Libby Lane ustoličena je za anglikansku biskupicu Stockporta, te je na taj način postale prva žena s biskupskom časti nakon što je u studenom 2014. na općoj sinodi Engleske anglikanske crkve donesena odluka o biskupskom ređenju žena.

Budući da se Međunarodna anglikansko-rimokatolička komisija u svibnju 2015. sastaje u Rimu, Moxon kaže da će se tom prilikom svakako raspravljati o biskupskom ređenju Libby Lane „ali ne u smislu krize, nego izazova kojega smo očekivali.“

„Samo ređenje samo je jedan korak u dugotrajnome procesu koji je započeo prije četrdeset godina,“ izjavio je biskup Brian Farrel, tajnik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva u razgovoru putem e-maila za Catholic News Agency.

Biskup Farrel također je rekao da Međunarodna anglikansko-rimokatolička komisija „nastavlja sa svojim djelovanjem usprkos ovakvome razvoju događaja“ te će se ova organizacija „morati suočiti s pitanjem našeg neslaganja oko implikacija sakramentalne naravi zaređivanja.“ Također je nadodao da „nijedna strana ne podcjenjuje teškoće koja ova situacija donosi.“

Iako je biskup istaknuo da Katolička crkva i Anglikanska zajednica dijele neke aspekte „zajedničke predaje i strukture“, neke su njihove dodirne točke osnažile kroz dijaloga, a neke su pak oslabile.

Kako naglašava biskup Farrel do slabljenja je došlo zbog „toga što je dio Anglikanske zajednice usvojio zamisao da se važni aspekti kršćanske poruke i kršćanskoga života mogu mijenjati s obzirom na novonastale kulturološke okolnosti.“

„Naše se Crkve međusobno razlikuje s obzirom na način na koji se donose odluke o ovakvim pitanjima. O tome će se svakako raspravljati u predstojećoj fazi dijaloga unutar Međunarodne anglikansko-rimokatoličke komisije.“

Katolička je crkva zauzela jasan stav o nepromjenjivosti svoga učenja o ređenju žena za svećenice, što se odnosi i na biskupsko ređenje.

U svome je apostolskom pismu Ordinatio Sacerdotalis godine 1994. sveti Ivan Pavao II. napisao: „Stoga, kako bi se uklonila svaka dvojba o pitanju velike važnosti, pitanju koje spada u samu bit božanskog ustanovljenja Crkve, ovlašću koja proizlazi iz naše službe utvrđivanja braće proglašavamo da Crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama i da se ove odluke kao konačne moraju pridržavati svih vjernici Crkve.“