Apostol Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bio je ribar na Genezaretskom jezeru u (tj. Galilejskom moru ) u Kafarnaumu, kamo su obojica stigli iz rodne Betsaide.

Prema nekim izvještajima, Andrija je bio prvi od apostola kojega je Isus pozvao, pa ga crkve nazivaju i »prvoprvozvani«.  Uz njega je bio i sveti Ivan Evanđelist. Isprva su bili sljedbenici Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad je na Jordanu pokazao na Isusa i rekao: »Evo Jaganjca Božjega«, Andrija i Ivan, pristupili su Isusu i počeli slijediti njega. Andrija je k Isusu brzo doveo i svoga brata Šimuna, zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra. Novi zavjet još u nekoliko zgoda spominje Andriju: tako kod umnažanja hljebova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga Sveto pismo Andriju više ne spominje.

O njemu pišu mnogi apokrifni spisi koji ipak nisu vjerodostojni. Jedino ima neku vjerojatnost podatak da je Andrija propovijedao Evanđelje među Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, o čemu govori otac crkvene povijesti Euzebije. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvana Passio, u kojem je opisano apostolovo mučeništvo.

Predaja veli da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Pouzdan je povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba svetoga Grgura Nazijanskoga, u drugoj polovici IV. stoljeća.

U čast sv. Andrije podignute su posvuda brojne crkve. U Rimu su najpoznatije dvije: Sant’ Andrea della Valle i Sant’ Andrea al Quirinale. Bazilika Sant’ Andrea della Valle je veoma svijetla, visoko osvođena crkva s pokrajnim kapelama. Na svodu apside slikar Domenichino naslikao je prizore iz života sv. Andrije. 

Relikvije svetog Andrije čuvale su se dugo godina u Carigradu, a zatim su prenesene u talijanski grad Amalfi. Apostolova glava nalazila se god. 1462. pohranjena kao veoma dragocjena relikvija u Rimu. Tu je relikviju poklonio papa Pavao VI. gradu Patrasu, a odnio ju je svečano u jesen godine 1964. ekumenski kardinal Augustin Bea. Tako apostol Andrija, ima danas ulogu zbližavanja istočne i zapadne Crkve.

Evo i jedne zanimljivosti, što se tiče crkava posvećenih sv. Andriji u Hrvatskoj. Bakarska župna crkva, koja je današnji oblik zadobila je tijekom druge polovine 18. st. i u prvoj polovini 19. stoljeća po svojoj veličini zauzima treće mjesto u Hrvatskoj, odmah iza zagrebačke i đakovačke katedrale te se zbog toga može reći da se radi o najvećem pothvatu u području sakralne arhitekture sredine 19. st. na čitavom našem nacionalnom području. Nakon što je ta prvotna crkva bila znatno oštećena u potresu 1323. g., a potom i popravljena mijenja se zaštitnik crkve i gradski patron te to postaje sv. Andrija. Inače, u Bakru su za vrijeme turske opasnosti stolovali mnogi biskupi tako da je bakarska crkva do današnjeg dana zadržala status konkatedrale koja plijeni svojom veličinom, arhitekturom i umjetninama.

Izvor: Vesna Jurić Rukavina