Sudionici 55. međunarodnog vojnog hodočašća pristigli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine sudjelovali su u pobožnosti Križnoga puta na lurdskoj Kalvariji koju su predvodili vojni biskupi iz RH i BiH Juraj Jezerinac i Tomo Vukšić, a na postajama su se izmjenjivali vojnici, policajci i kapelani, čitajući tekst "Križnog puta" mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića te noseći zavjetne svijeće.

U nagovoru kod posljednje postaje biskup Jezerinac podsjetio je da je papa Benedikt XVI. rekao da danas vlada mišljenje kako treba odstraniti patnju iz svijeta. „No, ako čovjek nastoji izbjeći patnju, onda postaje veoma hladan, bezosjećajan za tuđu patnju. Kolikogod se čovjek bori protiv nje, i želi je odstraniti, ne može joj izbjeći. Onaj tko doista želi ukinuti patnju, mora prije svega ukinuti ljubav“, upozorio je mons. Jezerinac.

"Nositi križ znači suočiti se hrabro sa životom, bez naivnosti i bez zanosa", rekao je biskup Jezerinac te upozorio na težinu riječi "nositi križ" koja je možda i preteška za našu pamet, snagu i ramena, ali da je upravo to plod Križnog puta – ne bojati se nositi Križ s Kristom, njegov Križ i svoj križ.

Biskup Jezerinac je primijetio kako smo svjedoci modernog usmjerenja života i odgoja koji je sav okrenut prema nekom "lakom životu", prema eliminiranju križa iz programa svakodnevice.

"Križ nekima smeta i kad je obješen na zidu gdje ljudi uče biti i živjeti. Cilj je suvremenih nastojanja: ne trpjeti nikada. Istovremeno, očevidno je kako je uzaludno takvo razmišljanje i kako ono otuđuje. Unatoč takvoj neodgovornoj indoktrinaciji čovjek i danas dodirne svu gorčinu križa Kristova, ali ga ne želi nositi; gotovo da je onesposobljen i sustavno onesposobljavan za odgovoran stav prema križu", upozorio je biskup i dodao da i mi kršćani nerijetko tražimo kršćanstvo bez križa i činimo da ga prilagodimo ispraznom načinu života. „Valja nam nositi križ u svim njegovim zahtjevima. Ne kao usud života, nego onako kako ga je Krist prihvaćao", poručio je biskup.

Nakon blagoslova sudionici pobožnosti Križnog puta u procesiji su se spustili do Spilje ukazanja, gdje su izaslanstva zapalila zavjetne svijeće. U propovijedi je biskup Vukšić govorio o Blaženoj Djevici Mariji kao onoj koja je, ne samo rodila čovjeka kao što ih rađaju sve druge žene, nego je rodila Spasitelja, onoga po kojem se spašava cijelo čovječanstvo. Iznio je podatke i o demografskoj situaciji Hrvata u obje domovine, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, istaknuvši da je situacija ozbiljna jer prirodnog priraštaja u hrvatskom korpusu nema. Pozvao je na otvorenost životu jer rađanje svakog novog čovjeka je rađanje još jedne slike i prilike Božje, sudjelovanje u Božjem stvarateljskom činu.

Izvor: Laudato