Svečano Euharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem, predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, i ostalim članovima BK BiH te uz koncelebraciju svećenika i sudjelovanje Božjeg naroda. Prigodnu propovijed uputio je banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica. Propovijed biskupa Komarice prenosimo u cijelosti:
 
Uzoriti naš kardinale,
draga ekscelencijo Apostolski nuncije,
draga braćo u biskupstvu,
draga braćo svećenici, sestre redovnice, bogoslovi i ostali Kristovi vjernici,
 
U ovom svečanom liturgijskom slavlju povodom Papina dana smatram potrebnim, zajedno s Vama, ovdje nazočnima, kao i sa svima Vama, koji ste s nama povezani valovima radio Marije BiH glasno najprije razmišljati o jedinstvenoj instituciji u Katoličkoj Crkvi - o papinstvu, a onda i o papama, koji su vodili Crkvu u vrijeme našeg življenja, te konačno o sadašnjem, dragom nam papi Franji.
 
Prije nego uđemo u razmatranje onog najvažnijeg, što Crkva - i mi s njom - držimo o papinstvu, želim Vam reći nešto što sam na svoje vlastite uši čuo prije kojih 45 godina, a što držim da i za nas može biti važno.

Bio sam tada bogoslov. Nekim poslom sam bio, poslan od tadašnjeg banjolučkog biskupa, kod tadašnjeg banjolučkog pravoslavnog episkopa. Iz prijateljskog razgovora, kojeg je on tada sa mnom vodio, dobro su mi u pamćenju ostale njegove znakovite riječi: „Blago vama katolicima, vi imate papu! Samo, da li vi to znadete dovoljno cijeniti?“

Tijekom kasnijih godina, u različitim životnim situacijama i prigodama dolazile su mi bile na pamet ove riječi čovjeka sestrinske Pravoslavne Crkve, koji je – imao sam dojam - bolno osjećao nedostatak papinstva i pape u svojoj autokefalnoj Crkvi.

Institucija papinstva i pape u Katoličkoj Crkvi je usko povezana s mjestom i ulogom koje je u zboru Kristovih apostola od samog Krista dobio apostol Petar. Kao biskup Rima, koji je bio središte tadašnjeg velikog rimskog carstva, apostol Petar je mučeničkom smrću iz vjernosti Kristu završio svoj život. Njegovi nasljednici, rimski biskupi – pape - su tijekom kasnijih 19 i pol stoljeća smatrali svojom obvezom izvršavati onu istu ulogu i zadaću koju je od Krista dobio apostol Petar – tj. prvi papa.

Prisjetimo se samo nekih momenata iz izvještaja Evanđeljā o Isusovom i Petrovom međusobnom odnosu. Za apostola Petra se sažeto može reći da njemu nije bilo strano, odn. nepoznato ništa što je bilo ljudsko. Upravo za takvog Petra Isus je posebno molio, kako to On sam reče,da njegova vjera ne bi zakazala (usp. 22, 31 sl.). Na tom i takvom Petru Isus – po vlastitim riječima - želi izgraditi svoju Crkvu (usp. Mt 16, 18). I tom i takvom Petru Isus daje nalog da pase njegove ovce i janjce (usp. Iv 21, 15-17) te da jača u vjeri svoju braću, tj. druge Isusove učenike, druge kršćane (usp. Lk 22, 32).

Podsjećam vas na jednu jedinstvenu punomoć koju je Sin Božji, Isus Krist, dao samo apostolu Petru – i njegovim zakonitim nasljednicima, u rimskim biskupima: „Što svežeš na zemlji bit će svezano i na nebu“ (Mt. 16, 19). Tko je to još – od svih ljudi na zemlji – dobio od Boga takvu punomoć? Nitko! Ipak, i taj vid – da se tako izrazim – vertikalni – koji pokazuje papu na samom vrhu Crkve, potrebuje određenu nadopunu. To je ljudska, konkretna pojava svakog od nasljednika apostola Petra, svakog od papa.

On, papa je kršćanin s nama kršćanima, brat braći ljudima, osobito braći i sestrama u Kristovoj Crkvi. Nalazeći se osobno među tom svojom braćom i sestrama – kao što smo i mi sami imali jedinstvenu sreću ovdje u našem gradu doživjeti među nama čak dvojicu Petrovih nasljednikā - sv. papu Ivana Pavla II. prije 18 godina i papu Franju prije mjesec dana – on, papa omogućuje da ga se doživi doista kao središte, kao ljudsko srce ovog božansko-ljudskog organizma – koji se zove Kristove Crkve. Sve ono od čega Crkva živi i za što Crkva postoji na svijetu, sastoji se, susreće se na poseban način u papi, u njegovu biću, u njegovu srcu.

Ako se k tomu, još prisjetimo da se Kristovu Crkvu često naziva „Petrovom lađom“, onda nam nije teško uočiti kako se ta lađa trajno nalazi na uzburkanom valovlju događanja ljudske povijesti. Tu lađu udaraju valovi, ne rijetko i oni „pobješnjeli“; ali i s unutrašnje svoje strane ta lađa, tj. Kristova Crkva osjeća ne rijetko nelagode i prijetnje. Kormilaru te Petrove lađe – svakome papi – se nameće izuzetno teška zadaća da smireno, znalački ali i odvažno kormilari, da podnosi i otupljuje udarce koje dobiva i izvana i iznutra, a koji pogađaju također i putnike na lađi. Zadaća mu je da sačuva mir i promovira mir.

On sam mora biti veoma strpljiv i ljubazan, ispunjen dobrotom, ljubavlju i mirom. I u njegovoj nutrini odjekuju utješne Kristove riječi koje nam prenosi iz vlastitog iskustva apostol Pavao, a koje smo malo čas čuli u drugom čitanju: „Dosta ti je moja milost, snaga se u slabosti usavršuje“ (2 Kor 12, 9).

Svaki papa mora biti svjestan kako se on nalazi i u srcu samoga Krista i u srcu Kristove Crkve. S tom svojom sviješću, da izlazi iz srca Krista, koji svojoj Crkvi daje svoj mir, a koji nije kao mir svijeta (usp. Iv 14, 27) svi pape iz prošlog i ovog stoljeća bili su izraziti mirotvorci i to doista svjetskih razmjera. Odvažno, neustrašivo su nastupali pred moćnicima svijeta, govoreći im objavljenu Božju istinu o bogolikosti svakog čovjeka, o dostojanstvu svakog pojedinca, svakog naroda, svake rase i klase i zahtijevajući od tih moćnika da brane i promoviraju tu Božju objavljenu, neupitnu istinu!

Slično kao i nekoć proroku Ezekielu, o čemu smo slušali u današnjem prvom čitanju, Božje riječi odzvanjaju i u ušima današnjeg pape Franje: „Šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene ... Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca“ (Ez 2, 3a.4).

Citirat ću na ovom mjestu samo jedno od brojnih mjesta, gdje veliki ljubitelj papa i papinstva, odani učenik Krista i Crkve, naš sugrađanin laik – bl. Ivan Merz, govori o papi:

„Jedna od bitnih karakteristika svakog rimskog katolika (rimokatolika) jest ljubiti Svetog Oca i da sve svoje misli i sva svoja djela ravna prema njegovim odredbama i željama. Rimski papa vidljivi je Krist među ljudima, zaručnik sveopće Crkve. On je nepogrješiv u pitanjima vjere i ćudoređa kada govori službeno – ex cathedra. On ima trostruku vlast: učiteljsku, kraljevsku i pastirsku ... U uzburkanom moru zabluda i strasti koje tresu čovječanstvom, poglavito danas, Petrova je stolica „sidro nade i luka spasa“ (Benedikt XV.), za koju se valja uhvatiti i u kojoj moramo naći sklonište ako ne želimo i mi stradati“.

Ako je tako, a jest, onda se i mi, kao vjerodostojni pripadnici Katoličke Crkve, trebamo savjesno pridržavati uputa i stavova i sadašnjeg pape Svetog Oca Franje. On je na kormilo Petrove lađe, došao izmoljen od velikog mnoštva Kristovih vjernika. Vrlo brzo je pokazao i članovima Crkve i mnoštvu koje ne pripada Crkvi, da iz njega progovara Božji Duh današnjem čovječanstvu.

Želim to još malo pojasniti. Od brojnih njegovih prošlogodišnjih javnih obraćanja Crkvi i svijetu, citirat ću samo po nekoliko papinih rečenica iz različitih prigoda i povoda u kojima su one izrečene odnosno napisane.

1. Iz papine Poruke za Svjetski dan mira 1. siječnja 2014. slušamo ove njegove jasne riječi: „U mnogim dijelovima svijeta kao da nema kraja teškim kršenjima temeljnih ljudskih prava, poglavito prava na život i prava na vjersku slobodu.

Tragična pojava trgovine ljudima, u kojoj beskrupulozni pojedinci u životu i očaju drugih ljudi vide priliku za zaradu, samo je jedan uznemirujući primjera toga kršenja. Oružanim se sukobima pridodaju manje vidljivi, ali zato ništa manje okrutni ratovi koji se vode na ekonomskom i financijskom polju s jednako razornim učincima po život, obitelj i poduzeća.“(...) „U Božjoj obitelji, gdje su svi sinovi istoga oca, i budući da su nacijepljeni na Krista, sinovi u Sinu, ne postoje životi s kojima se postupa kao s "otpadom".

Svi uživaju jednako i nepovredivo dostojanstvo. Svi su ljubljeni od Boga, svi su otkupljeni krvlju Krista, umrlog na križu i uskrslog za svakog od nas. To je razlog zbog kojeg nitko ne smije ostati ravnodušan prema sudbini braće.“ (...) „Mir, kaže Ivan Pavao II., je nedjeljivo dobro. Ili je dobro koje pripada svima ili je ničije dobro. Ono se može stvarno postići i uživati, kao najviša kvaliteta života i kao humaniji i održiviji razvoj, jedino ako su svi vođeni solidarnošću kao "čvrstom i postojanom odlučnošću zauzeti se za opće dobro“

2. U svojoj Poruci za 29 Svjetski dan mladih papa Franjo ovako poručuje: „Isus pred nas, dragi mladi, stavlja izazov da ozbiljno shvatimo njegov pristup životu i odlučimo koji je pravi put za nas i koji vodi istinskoj sreći. To je veliki izazov vjere. Isus se nije bojao pitati svoje učenike žele li ga zaista slijediti ili bi radije išli drugim putovima (usp. Iv 6, 67). Šimun zvani Petar imao je hrabrosti odgovoriti: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 6, 68). Ako budete i vi znali reći "da" Isusu, vaš će se mladi život ispuniti smislom i tako će biti plodonosan.“

3. A u Poruci za 51. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja papa Franjo veli: „I danas Isus živi i kroči kroz stvarnosti našeg svakodnevnog života da se približi svima, počevši od posljednjih, da nas ozdravi od naših slabosti i bolesti. Obraćam se sada onima koji su spremni čuti Kristov glas koji odzvanja u Crkvi i shvatiti koji je njihov poziv.

Pozivam vas da slušate i slijedite Isusa i da dopustite da vas iznutra preobraze njegove riječi koje "duh su i život su" (Iv 6, 63). Marija, Isusova i naša majka, ponavlja također nama: "Što god vam rekne, učinite!" (Iv 2, 5). Bit će vam od velike koristi uključiti se s pouzdanjem u zajednički hod neke zajednice koji je kadar osloboditi u vama i oko vas najbolje energije.“

4. U prigodi otvaranja Godine posvećenog života 30. 11. 2014. papa Franjo je uputio „braći i sestrama posvećenog života“ svoju očinsku poruku. Između ostalog, papa ih sve bodri: „Budite hrabri! Tko se osjeti voljen od Gospodina znat će mu se i povjeriti. Tako su činili i vaši utemeljitelji i utemeljiteljice otkrivajući nove putove služenja kraljevstvu Božjem. Snagom Duha Svetoga – koja je uz vas – idite među svijet i pokažite moć Evanđelja, koje i danas čini čudesa i može dati odgovor na sva ljudska pitanja.“

5. A u prigodi otvaranja 3. Izvanredne sinode biskupa od 5. do 19. listopada 2014. papa Franjo je u svojoj homiliji sinodalnim ocima govorio ovako: „Bog ima vlastiti plan sa svojim pukom. Taj plan ne smije biti poremećen željom za posjedovanjem i prevlašću. Loši pastiri postavljaju ljudima nepodnosive terete, koje oni sami ne mogu ni pomaknuti“ – i pojasnio, kako „zasjedanja na sinodi ne služe za izlaganje originalnih ideja ili za natjecanje, već služe za bolje održavanje i očuvanje vinograda Gospodnjeg. Gospodin zahtjeva od nas, da se brinemo za obitelj, koja je od početka bitna sastavnica njegovog plana ljubavi prema čovjeku. Ako ne dopustimo, da nas vodi Duh Sveti, riskiramo poremetiti Božji plan.“
 
Draga braćo i sestre u Kristu,
Od samog Krista jedinog Gospodina, Pastira i Učitelja Crkve svima nama je naređeno da služimo jedni drugima kao što je i on sam nama služio.

I sadašnji papa Franjo, kao i njegovi veliki i sveti prethodnici, svim svojim silama služi istini u Crkvi i cijelom svijetu. Za tu pretešku zadaću treba on našu molitvu i našu odanost i vjernost njegovim naputcima. Mi smo ga proteklih mjeseci ove godine imali sreću doživjeti kao istinskoga oca i prijatelja – nas osobno, naše domovinske Crkve: i naše domovine BiH, najprije mi sami biskupi, tijekom našeg službenog pohoda „Ad limina apostolorum“ „ka pragovima apostola“ u mjesecu ožujku, a onda u ovom gradu zajedno s vama, brojnim vjernicima katolicima i drugim ljudima iz naše zemlje i okruženja.

Papa Franjo, ni uz najbolju volju, ne može se odazvati – ni približno svim krajevnim Crkvama koje ga mole da ih posjeti. To ne znači da ih papa ne voli i ne nosi u srcu! Ali na naše uporne molbe on se ipak nije oglušio. Ispunio je obećanje koje nam je bio dao i došao je među nas da nas ohrabri u našim aktualnim egzistencijalnim poteškoćama, ali i da nas zaduži da budemo uistinu vjerodostojni Kristovi učenici, graditelji pravednog mira i sigurnije budućnosti za članove Katoličke Crkve i za sve ljude u ovoj zemlji.

Doživjeli smo ga – ne samo mi, domaći katolici – nego i toliki nekatolici oko nas, kao istinskog Bogoljupca i istinskog čovjekoljupca; kao osvjedočenog ustrajnog mirotvorca, koji gradi mir među ljudima i narodima na temeljima Božje objavljene istine, pravde, praštanja, pomirenja i ljubavi. Podsjetit ću još jednom na riječi pravoslavnog episkopa s početka ovog našeg razmišljanja: znamo li mi doista dovoljno cijeniti dragocjeni Božji dar, kojeg smo dobili u dolasku Kristova namjesnika na zemlji - pape Franje k nama, u njegovim riječima i gestama?

S pravom se očekuje, prvenstveno od nas, duhovnih pastira u našoj krajevnoj Crkvi, da zajednički, temeljito proučimo sve poruke i riječi koje je nama, članovima Kristove Crkve uputio i ostavio u zadatak Kristov Namjesnik naših dana! Uz Božju pomoć to ćemo i učiniti.

Trajna nazočnost među nama papina osobnog predstavnika apostolskog nuncija, zasigurno će pripomoći budućim naporima svih članova naše domovinske Crkve, da ispunimo očekivanja cijele Crkve, ali i mnogih naših susjeda nekatolika, a koja je izrazio papa u svojim riječima i porukama. Iskreno smo zahvalni za to našem sadašnjem apostolskom nunciju i njegovim suradnicima. Potičem vas da svi zajedno zahvalimo dobrom Bogu što imamo ovakvoga papu Franju koji nam je donio dah samoga Duha Svetoga, dah Uskrsloga Krista, tj. Duha Tješitelja i Branitelja.

Molimo ga zajedno s cijelom Crkvom: „Bože, ti si slugu svoga Franju izabrao da bude Petrov nasljednik, Pastir tvoga stada i Kristov namjesnik na zemlji. Čuj našu molitvu i daj mu da učvršćuje braću, da cijelu Crkvu ujedinjuje u ljubavi i miru te u tebi, vrhovnom pastiru, svi nađu istinu i život vječni“ Amen.