Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, a sudjelovali su svi biskupi te franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko.

Razmatrajući činjenicu novoga zabrinjavajućeg vala odlaska Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine, biskupi i provincijali ponavljaju, na što već dvadeset godina uporno ukazuju, da je daytonsko uređenje i njegova selektivna primjena, prvenstveno na štetu hrvatskoga naroda, pretvorilo Bosnu i Hercegovinu u mjesto teškoga življenja za veliku većinu njezinih stanovnika.

Koliko god razumiju da se ljudi, zbog nemogućnosti zaposlenja i rasprostranjenosti nedopustive korupcije, odlučuju na odlazak u nesigurno, boli ih činjenica da mnogi Hrvati, zbog utemeljenog osjećaja neravnopravnosti i političke podređenosti i praktične diskriminacije, ovu zemlju sve manje osjećaju i svojim dijelom domovine. Iako svjesni neosjetljivosti i sebičnosti političkih moćnika, znaju da vjera u Boga i ljubav prema čovjeku u nevolji obvezuje Crkvu činiti sve što joj je moguće kako bi pomogla onima koji, unatoč svim poteškoćama i izazovima, ostaju na svome.

Stoga pozivaju vjernike, ali i sve druge građane ove napaćene zemlje da dodatnim znakovima dobre volje i zauzetosti ovu zajedničku nam domovinu od mjesta isključivosti, sukoba i siromaštva pretvaraju u mjesto prihvaćanja, susreta i blagostanja .  

Biskupi i provincijali razmišljali su o iznalaženju najboljeg pastoralnog odgovora u vremenu kada su brojne župe u BiH ostale s malim brojem vjernika. Izražena je svijest o potrebi što bolje duhovne skrbi i za malobrojne vjernike, ali i briga za svećenike koji se nerijetko susreću s brojnim poteškoćama na takvim župama, kao i sve veća briga za pastoralne djelatnike u hrvatskim katoličkim misijama.