Bezgrešno Srce Marijino je pobožno ime kojim nazivamo tjelesno Marijino srce kao simbol Marijinih kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku. Prvi se put, Bezgrešno Srce Marijino spominje u Bibliji gdje piše kako je starac Šimun prorokovao da će Marijino Srce probosti mač velike boli tj. da će puno patiti.

Pobožnost Bezgrešnome Srcu Marijinome intenzivno se razvila u 17. stoljeću, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi blagdan u čast Bezgrješnog Srca Marijinog, u jesen 1648. godine. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promicala pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinu. Prije njega, u manjoj su mjeri, širili pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Beckett, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški.

Tek 1855. godine službeno je ustanovljen blagdan Bezgrešnog Srca Marijina za cijelu Katoličku Crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. godine od neobvezatnog na obvezatni spomendan.