Fra Jozo govorio je o dijaspori, o ljubavi prema domovini, o ushićenju hrvatskog puka dijaspore 90-tih, o zanosu i spremnosti pomoći domovini, o mučnim 2000.godinama kada je dijaspora ponovno nazivana čudnim imenima, izolirana i proglašavana neprijateljskom. Zaljučio je da hrvatski čovjek u dijaspori ima samo jedan odnos prema domovini, a to je čista ljubav prema zemlji koju nesebično voli. Govor fra Joze prenosimo u cjelosti:

Dragi prijatelji, braćo svećenici, štovani generale, nadbiskupe Cupichu, draga Predsjednice Hrvatske države.

Putujemo dugo! Više od stoljeća! Stariji smo od vlastitog sjećanja! Upisani smo u tragove stranaca, udaljenih staza i novih horizonata. Amerika je i nama postala domovina: druga, treća... Identitet nam se nije mijenjao jer je upisan u genima našim, a imena država na dokumentima nisu govorili o tome tko smo mi. Odakle smo stigli nije puno reklo o nama. Svatko nas je svojatao.

Ovdje u Americi, crtali smo karte zapada, kopali rudnike istoka, gradili željeznice između njih, tvornicama udarali temelje. Postali smo guverneri država, gradonačelnici gradova, savjetnici poznatih, sportaši iz dvorana slavnih, umjetnici čija djela prepoznaju razglednice velikih gradova, biskupi biskupija. U svakom gradu gradili smo crkve, osnivali župe, tiskali knjige, novine. I mi franjevci smo ovdje više od 100 godina darujući život i vjerujući u maksimu Sv. Franje: „U darivanju, duša najviše prima!“.

I uvijek kroz sva vremena čekali kada će domovina ugledati kartu svijeta. Znali smo da su Hrvati poštene duše, dobar svijet, velike radne energije, čuvari iskrene riječi, dobre volje i otvorena uma i srca, bez predrasuda, istinskog kršćanskog duha.

Iako su nas istjerali iz doma našega i domovine „koja se nikad bez tuge ne napušta“, (Kardinal Kuharić) kroz mnoga desetljeća, u zajednicama se čuvao  duh o državi i državnosti, domovini i nezavisnosti, ponosna imena! Učili smo mlade da će doći dan. I onda su stigle devedesete. Svi zajedno pođosmo raditi, pisati, lobirati, financirati, moliti i nadati se... Neki su otišli u rat! Drugi žrtvovali s ljubavlju! Hrvatski jezik su neki znali malo, neki više, a svi su voljeli ideju o slobodi i samostalnoj državi. I bijaše tako.

I onda su došle 2000. kada  se ponovno uvukla sumnja utemeljena u imenima nekih koji o ljubavi nisu znali ni govoriti, a kamoli ju prema Hrvatskoj iskazati ili s njom živjeti. Domovina kao da je postala daleka, a mi opet stranci, nepoželjni čudaci! Nazivali su nas imenima koja nismo! Oduzimali zastupanja i pravo na domovinu!

Mnogi rekoše ostalo nam je samo dvoje: Nogomet u kojemu iskazivasmo ljubav prema majci domovini i Posjet grobovima branitelja koje nikada nismo susreli! I dugo, dugo, predugo su trajale te 2000te.

Tek 2015. Vašom hrabrošću i pobjedom,vraća nam se nada da će Domovina biti opet ponos svake duše hrvatske diljem svijeta.

I zato smo i danas radosni i sretni. Jer mi samo volimo! Ovi svi ljudi, ovaj puk hrvatski i kršćanski ovdje u Chicagu Vas voli jer vide da vi iskreno volite Hrvatsku. Konačno opet doživjesmo da nakon 90tih Predsjednik države Hrvatske zaista voli svoju domovinu. Hvala Vam za tu ljubav koju tako čekasmo. A mi samo volimo.

Ljubav, ta najjača pokretačka snaga u svakom čovjeku čuda čini. Ona nije sebična, ništa ne traži za sebe. Ona nosi, daje snagu, pokreće misao, čupa iz tame jada i vodi naprijed. Ona nema straha. Ljubav je i Božje drugo ime!  I stoga kada vam je teško nositi se s mukama, problemima, odlukama ili suočavati se s već davno smišljenim lažima tamo nekih kopija ljudskih sjena i malih interesa, sjetite se ovih ljudi, bit će Vam pri srcu dobro i znat ćete da imate snage jer ljubav uvijek nosi, podiže i govori Istinu. A ljubav i istina dvije su strane iste veličine! I onda nikada nema straha!

Znamo da jeste, i još jednom Vas molimo budite i dalje GLAS ovog čovjeka u dijaspori i svakog hrvatskog čovjeka gdje god bio. Kao državni poglavar Vaš glas je snaga svima onima koji ga nemaju! A mnogi ga nemaju! Glas koji se ne boji nikoga jer zna da s Gospodinom putuje! Dobro nam došli. Neka vas dobri Bog čuva, oblikuje u svojoj mudrosti i zauvijek daruje snage koja s Njim nikada ne pada. Hvala!