Bila je svakodnevno izložena životnoj opasnosti i tako desetljećima. Kaže da nije činila ništa drugo, nimalo više od toga, nego je samo obavljala svoju redovničku dužnost. Ova jednostavna i ponizna redovnica, članica je sestara franjevki "Stigmi Svetog Franje Asiškoga".

Kao desetogodišnjakinja išla je u školu kod ovih sestara u rodnom selu Nenshet, desetak kilometara od Pistulla gdje danas živi. Samostan u kojem je kao mlada redovnica kasnije živjela i djelovala, komunisti su 1946. godine zatvorili. Tako je ona otišla k svome ujaku Antoniju, koji je kao župnik djelovao u mjestu Pistull. Željela mu je pomoći u dušobrižničkoj djelatnosti. No, nedugo nakon toga njezina ujaka komunisti su uhitili, osudili na čak 30 godina zatvora i odležao je osam godina u zatvoru. Čim je bio pušten na slobodu, njezin ujak je za katolike u "podzemlju" slavio euharistijska slavlja sve do 1958. godine kada je preminuo.

Tadašnja komunistička vlast župnu je kuću pretvorila u mjesnu školu. Sestra Marija Kaleta nije više smjela nositi svoju redovničku odjeću, ali bila je i dalje tijelom i dušom redovnica. Vratila se svojim roditeljima u Nenshet. Da bi opstala i imala za život radila je u jednoj poljoprivrednoj zadruzi. Ljudi su u okolici znali tko je zapravo ona, redovnica u civilu. Kaže da su ponekad znali zajedno u tajnosti moliti Gospinu krunicu. U podzemlju je svakodnevno s katolicima slavila svetu misu. Bilo je to kaže kao u prvim vremenima kršćanstva, u katakombama u Rimu. Znala je nabavljati i hostije koje je nosila jednom "podzemnom" svećeniku da ih posveti, a zatim je kriomice nosila svetu pričest vjernicima za koje je znala da se žele pričestiti kao i bolesnicima. U međuvremenu je bila počela krstiti i djecu u okolici. Ubrzo se za to pročulo, pa su joj roditelji djecu mahom donosili i iz udaljenih mjesta da ih krsti.

Sestra Marija kroz smijeh govori, da ih je krstila preko stotinu. Jednom ju je na ulici susrela majka jedne poznate komunistički  obitelji s blizancima koja je željela krstiti djecu. Sestra Marija toga trenutka nije imala ništa sa sobom.  Srećom, rijeka je bila blizu pa je na rijeci krstila blizance. U Shkodri su je jednom zaustavili policajci. Ona im je odgovorila da je došla obavljati svoj redovnički posao. U torbici su joj pronašli krunicu. Ona im je odgovorila da je to krunica od njezinog pokojnog ujaka koji joj je krunicu darovao. Policajac joj je tada rekao i upozorio da mora znati da će uvijek biti kontrolirana. Komunisti su u tadašnje vrijeme sigurno znali tko je Marija Kaleta, ali eto Božjim čudom ni njoj ni roditeljima ni djeci koju je krstila ništa se loše nije dogodilo. Priznaje da je u vrijeme komunizma stalno živjela u strahu. U selu Nenshet krstila je ama baš svako dijete.

Dugogodišnji albanski komunistički diktator Enver Hoxha preminuo je 1985. godine. Te iste godine preminula je i majka sestre Marije s kojom je živjela, pa je tako sestra Marija morala sama dalje živjeti i boriti se za svakodnevni život. 1991. godine pao je komunistički sustav i komunistička zavjesa. Tada je svećenicima dala popis s imenima i prezimenima djece koje je krstila, jer u doba komunizma nije smjela davati bilo kakav dokument o krštenju. Svećenici su je dobro poznavali, pa je njezina usmena potvrda bila sasvim dovoljna.

Katolička Crkva nakon pada komunizma izašla je odmah iz svoga podzemlja, a misionari iz drugih zemalja počeli su dolaziti djelovati u Albaniji. Sestra Marija je nedugo zatim osnovala manju samostansku zajednicu s dvije mlađe talijanske sestre u Pistullu gdje i danas živi, moli i radi.

Pistull je selo s tisuću žitelja, u planini, udaljeno 20 kilometara od Shkodra. Danas živi s tri susestre svoje zajednice u jednoj malenoj, jednostavnoj, drvenoj kućici. Ovdje trenutno žive dvije starije i dvije mlađe sestre. Selo je to koje se nalazi u biskupiji Sapa. Sestra Marija se 1993. godine susrela sa sv. papom Ivanom Pavlom II. prigodom njegovog pastoralnog pohoda Albaniji, odmah nedugo nakon pada komunizma. Bilo joj je veliko zadovoljstvo susresti tadašnjega papu, a današnjega sveca. Radosno se sjeća njegovih tadašnjih izgovorenih riječi: "Danas je dan Uskrsnuća i života. Ne bojte se!".

Njezin veliki uzor je blažena Majka Tereza, čija slika visi na zidu u njezinoj sobi. Sestra Marija kaže da joj je veoma važna, ali da je vrlo teško slijediti je. Ove godine primila je poziv svog biskupa da susretne papu Franju u Tirani. Osobno kaže da nije bila dostojna susresti ga. Postoji mnogo drugih osoba koji su mnogo više učinili i propatili od nje, govori ona, te dodaje da nije puno više od njih učinila. Sve je to učinila, jer se osjećala dužnom kao redovnica.

Njezina drvena kućica danas je jako dobro poznata u Albaniji. Mnogi svraćaju do nje. Mladi kažu da u nju vide drugu Majku Terezu. A potvrđuju to kako je Majka Tereza u Kalkuti desecima tisuća umirućih dala kartu za nebo, jer ih je krstila, a sestra Marija Kaleta u Albaniji krstila je u vrijeme komunističkog terora preko stotinu djece.

I za kraj, još jedna zanimljivost. Sestru Mariju nedavno je posjetio jedan mladi svećenik. Na rastanku mu je željela poljubiti ruku. No, on je brzo izmaknuo ruku te je zagrlio. Bilo je to kao kad unuk zagrli svoju baku.