Misu je predslavio mons. dr. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, u zajedništvu s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim, fra Lovrom Gavranom, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene i dvadesetak svećenika.

Fra Tomislav je vjernicima približio Isusovo preobraženje stavljajući ga u kontekst prijateljstva s odabranim učenicima: Petrom, Ivanom i Jakovom. Taj događaj bio je događaj prijatelja:

"Iako su bili s Isusom nisu poznavali njegovu nutrinu, i zato je Isus tražio povlašteno mjesto kako bi im se otkrio i potpuno otvorio kao prijatelj. Pravog prijatelja imati uza se znači imati čovjeka kojemu možete otkriti svoju nutrinu. I to je već preobraženje, ljudski gledano."

Isus, koji je bio Bog i čovjek, svojim prijateljima kaže da će biti dio njegova života, ali ne bilo kakvog, već i patnje, ali i uskrsnuća.

"Mi smo na Tabor svratili na putu u Jeruzalem. I Isus je s učenicima bio na putu u Jeruzalem, a putem se ovdje povukao u molitvu i otkrio im sebe. Ponesimo ovo iskustvo u svoje osobne Jeruzaleme", rekao je propovjednik zaključujući kako je naša želja da sagradimo sjenicu svojega života uz Isusa i drugima ga donesemo kao prijatelja.

Crkva Preobraženja Gospodnjega na Taboru čuva jedan hrvatski trag. Naime, u njezin je strop ugrađen hrast kojega je darovao grof Eltz. Spomenuti hrast obrađen je u Đurđenovcu, u Hrvatskoj. Inače, gora Tabor nalazi se na 588 metara nadmorske visine i od Nazareta je udaljena 32 km. Kakav dojam ostavlja? Najbolje to potvrđuje Guerinova rečenica: "Tabor se uzdiže prema nebu poput oltara kojega je Stvoritelj sam sebi podigao."

Prateći dalje tok rijeke Jordana, od Galileje preko Samarije do Judejske pustinje, Hrvati su upoznavali zanimljivosti Isusove domovine. Značajno je spomenuti obnovu krsnih obećanja na rijeci Jordanu, na mjestu Isusova krštenja. Ova rijeka koja izvire na padinama brda Hermon iznad Galileje, svojom vijugavošću isprepliće Izrael dužinom od 360 km. Samo mjesto obnove krsnih obećanja pripada dvjema državama: jedna obala Izraelu, druga Jordanu. Ondje je 2009. godine sagrađen i veliki Centar s prostorom kojega koriste različite kršćanske zajednice.

Hodočasnici su posjetili i najstariji naseljeni grad na svijetu – Jerihon koji predstavlja oazu usred Judejske pustinje. Nalazi se na 250 metara ispod razine mora i nastaviti put od Jerihona do Jeruzalema znači doslovno "uzaći", uspeti se, kao što je to svojedobno činio i Isus, jer je potrebno prijeći visinsku razliku od cca 1000 metara, budući da se Jeruzalem smjestio na oko 800 metara nadmorske visine. A Jeruzalem je, kako je to protumačio jedan od vodiča, preč. dr. Darko Tomašević, kanonik vrhbosanski i profesor na KBF-u u Sarajevu, "grad svet svima - židovima, muslimanima i posebno nama kršćanima. On je najposjećenije hodočasničko mjesto na svijetu i unatoč ratovima, razaranjima i rušenjima. Jeruzalem je grad na gori i grad u suncu. Rabini su govorili da je Bog jednu mjeru ljepote dao Jeruzalemu, a drugu ostatku svijeta."