U povodu 20. obljetnice potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu upriličena je konferencija za novinare u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskog u Sarajevu, 14. prosinca 2015.

Na konferenciji je govorio predsjednik Komisije Justitia et pax (Pravda i mir) Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine biskup banjolučki mons. dr. sc. Franjo Komarica i tajnik Komisije preč. dr. sc. Darko Tomašević, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu.

Tijekom konferencije predstavili su „Očitovanje Komisije 'Justitia et pax' Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine povodom 20. obljetnice potpisivanja Daytonskog (Pariškog) sporazuma za Bosnu i Hercegovinu (14. 12. 1995. - 14. 12. 2015.)“ u kojem se donosi analiza, stanje i budućnost Bosne i Hercegovine.
 
Komisija „Pravda i Mir“ Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputila je crkvenoj i društvenoj javnosti u zemlji inozemstvu svoje „očitovanje“ sa svoje sjednice u povodu obilježavanja 20. obljetnice potpisivanja u Parizu "Okvirnog sporazuma za mir" u BiH (16. 12. 1995.-16. 12. 2015.).
 
U prvom dijelu se osvrnula na službeno držanje katoličkih biskupa BiH tijekom posljednjih 25 dramatičnih godina povijesti BiH citirajući cijeli niz njihovih zajedničkih izjava. Biskupi su u duhu nauka Crkve bili u svojim javnim nastupima jasni i dosljedni najprije u zauzimanju da ne bude rata, a zatim da se rat što prije zaustavi, da se osigura pravedni mir za sve etničke, vjerske i druge zajednice te da se osiguraju sva ljudska i građanska prava i slobode u duhu međunarodnoga prava.
 
Glede sadržaja Daytonskog „okvirnog sporazuma za mir“ biskupi su šest dana prije njegova službenog parafiranja na današnji dan 14. prosinca u Parizu i njegova stupanja na snagu, upozorili u svome otvorenom pismu „8. 12. 1995.“ potpisnike i svjedoke sporazuma da on, kako se navodi, sadrži čudna proturječja i pogubne nesigurnosti te da umjesto silno željena mira unosi novi nemir i nedoumice u pogledu povratka i zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda u kojima su sadržana osnovna vjerska prava i slobode svih stanovnika BiH.
 
Poslijeratno vrijeme svih ovih 20 godina pokazalo je da su na žalost bili utemeljeni strahovi i sumnje biskupa u pogledu realizacije Daytonsko-Pariškog mirovnog sporazuma i izgradnje sigurne i prosperitetne budućnosti BiH.
 
Biskupi se nisu umorili tijekom poratnih godina dizati odlučno svoj glas protiv neprovođenja potpisanog sporazuma, protiv parcijalnog njegova provođenja, protiv nagrađivanja zločinaca a kažnjavanja žrtava rata. Više puta su upozoravali na nedopustivost „zacementiranosti“ daytonskog rješenja za BiH koje je u praksi pokazivalo sve očitiju svoju apsurdnost, nepravednost i neprovedivost.

Iznosili su javno svoja neslaganja s održavanjem - od strane „velikih sila“ kontroliranog, doziranog kaosa u jednoj nepravedno i nasilno podijeljenoj, nefunkcionalnoj i skupoj državnoj tvorevini - sadašnjoj BiH - kao nemogućoj misiji za bilo kakav istinski napredak i osiguranje bolje, humanije i sigurnije budućnosti za sve njene narode i građane.
 
U drugom dijelu „očitovanja“ ukratko je prikazano današnje faktičko stanje u kojem se nalazi BiH društvo i BiH kao jedna od zemalja na Europskom kontinentu a koja je od strane Velikih sila obučena u luđačku košulju, kako se izrazio jedan od njenih dosadašnjih upravitelja, visokih predstavnika.
 
Dosadašnje (ne) neprovođenje mirovnog sporazuma je de facto pokazalo kako je on zapravo imao zadatak zaustaviti oružani sukob ali nije bio dovoljan da osigura izgradnju i jednakopravno funkcioniranje pravne države na cijelom teritoriju BiH.
 
Državu su „zacementirale“ entitetske granice postavljene nasilno svršetkom rata a time i etničke podjele, čime su stvorene mnoge nove nepravde i podloge za moguće buduće međuetničke sukobe.
 
O nužnoj ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina u BiH ne može se uopće govoriti, također i o poštivanju temeljnih ljudskih prava svih stanovnika BiH.
 
Od tri službeno konstitutivna naroda osobito je jedan, onaj hrvatski, zakinut, a s njime i katolička Crkva. Uslijed kontinuirane opstrukcije, političke, pravne i materijalne naravi, 20 godina nakon rata još uvijek nedostaje u cijeloj BiH više od 45 posto od predratnog broja ovoga naroda, a u entitetu RS (skoro polovina zemlje) čak više od 90 posto od predratnog broja. Demografski genocid i etnocid nad ovim narodom pratio je i kulturocid.
 
Dodatno žalosti što je u slučaju hrvatskog naroda u entitetu RS-a u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti princip jednakopravnosti izvrgnut svojevrsnom ruglu. Štetnost takve nehumane prakse rezultira između ostalog veoma niskim povratkom prognanih i izbjeglih Hrvata.
 
U trećem dijelu očitovanja ističe se nužna potreba kritičkog suočavanja s istinom i istinsko priznanje situacije u kakvoj se nalazi naša zemlja tvrdeći kako je to prvi neophodan korak kojeg se mora poduzeti za izgradnju BiH kao funkcionalne, prosperitetne i mirne države.
 
Upozorivši na očit dosadašnji etički relativizam koji omogućava da se aktualna BiH demokracija srozava u pokvareni i zlobni, a onda i poguban totalitarizam navode se i neki najnoviji znaci optimističkog djelovanja nekih domaćih političkih predstavnika i uočljivog angažiranja europarlamentaraca iz susjedne Hrvatske.
 
Građani BiH očekuju nužnu nadogradnju Daytonsko-Pariškog sporazuma koja će omogućiti prijeko potrebnu preobrazbu BiH u učinkovitu i potpuno funkcionalnu Europsku državu ravnopravnih naroda i građana.

U tom kontekstu će i katolička Crkva u BiH svesrdno dati svoj doprinos.

Izjavu Komisije „Iustitia et pax“ Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine povodom dvadesete obljetnice potpisivanja daytonsko-pariškog sporazuma za BIH preuzmite ovdje.