Svečano misno slavlje na svetkovinu Uzašašća u bazilici sv. Krunice, u četvrtak 29. svibnja, predvodio je voditelj Hrvatske katoličke misije (HKM) Srednji Baden u Njemačkoj don Ivo Nedić, član Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca sa sjedištem u Zagrebu, u suslavlju s voditeljem HKM Mannheim vlč. Robertom Ružićem i voditeljem HKM Ludwigshafen a. Rh. fra Ljubom Sesarom te s više od dvadeset svećenika i uz asistenciju stalnog đakona u HKŽ München Matom Kutlešom.

Vjernike je u prepunoj bazilici na početku pozdravio organizator hodočašća voditelj HKM Frankfurt fra Željko Ćurković koji je zahvalio vjernicima, svećenicima i pastoralnim suradnicama i suradnicama na tako lijepom odazivu.

„Neka i ovogodišnje naše hodočašće bude svima nama poticaj da još više upoznamo Boga i molimo se za zaštitu Gospe Lurdske, kako bi uvijek bila uz nas i pratila nas i pomagala nam u našem životu.“

O. Nedić je u propovijedi istaknuo kako dolazeći u Lourdes dolazimo kao djeca kod svoje Majke, a dijete sa svojom majkom komunicira s puno jednostavnosti i izriče svoju molbu, potrebu, bol, ali i radost.

"U vremenu u kojem živimo od kršćana se traži vjerodostojnost. Svijet današnjice traži svjedoke, ljude koji svojim životom svjedoče Isusa Krista. I mi smo pozvani da budemo Isusovi svjedoci, a to nije lako. Na tom je tragu i današnji papa Franjo. Naš se narod raspršio na razne strane svijeta, a od početka ga prate svećenici s ciljem da ostane vjeran svojim korijenima. Došli smo u Marijno svetište ispitati svoju savjest, jesmo li ljudi na mjestu. To trebamo učiniti danas na svetkovinu Uzašašća s mišlju da je Gospodin uzašao, ali nas nije ostavio. Trajno je s nama u svojoj Crkvi. Neka Marijin lik bude odgovor na našem putu", rekao je o. Nedić.

Misno slavlje u petak 30. svibnja u bazilici sv. Krunice predvodio je voditelj HKM Düsseldorf fra Josip Kulović, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, u zajedništvu s dušobrižnikom u HKM Köln fra Josipom Sušićem i dušobrižnikom u HKM Frankfurt fra Ivanom Čikarom u suslavlju s više od dvadeset svećenika i uz asistenciju stalnog đakona u HKŽ München Matom Kutlešom.

O. Kulović je propovijed započeo pitanjem, zašto je svatko od okupljenih došao u Lourdes. Vidimo da ljudi diljem svijeta hodočaste na razna hodočasnička mjesta. Hrvatski narod na poseban se način okuplja u Marijinim svetištima i crkvama. Svako to svetište ima svoj početak. Podsjetio je na vrijeme u Europi u kojem su se događala Gospina ukazanja u Lurdu u kojem je prevladavao materijalizam i kada se nadnaravno dovodilo u pitanje.

"U tom trenutku 1858. godine Bog šalje Blaženu Djevicu Mariju ovdje u Lurd u ovu špilju kako bi se ukazala jednostavnoj djevojčici Bernardici. Bog je s tim događajem čovječanstvu želio poručiti kako postoji nadnaravno i da sve ne završava u opipljivom. Upravo smo zbog svega toga ovdje. I naša Hrvatska je prošla razne faze svoga života i raznih ideoloških strujanja. Bog se u ljudskoj povijesti uvjek brine za one koji su njegovi. Marija je u ovom svetištu posvjedočila da je Bezgrješno zečeće. S tim je Gospa istaknula Božju milost i kako je Božje milosrđe uvijek veće od našeg grijeha, kojega se u našem životu moramo kaniti. Gospa je ovdje posebno isticala potrebu obraćenja. Moramo razmišljati o svojoj budućnosti. Kad se vratimo iz Lurda moramo biti bolji ljudi, bolji vjernici", potaknuo je sve o. Kulović.

Misno slavlje ispred Gospine špilje, u subotu 31. svibnja u jutarnjim satima, predvodio je voditelj HKM Luzern u Švicarkoj fra Branko Radoš, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije sa sjedištem u Mostaru, u suslavlju s voditeljem HKM Moers fra Lukom Šarčevićem i voditeljem HKM Ludwigshafen a. Rh. fra Ljubom Sesarom te s više od dvadeset svećenika i uz asistenciju stalnog đakona u HKŽ München Matom Kutlešom.

O. Radoš je u propovijedi istaknuo kako stojimo na jednom od najsvetijih mjesta na svijetu, na mjestu koje je Bog zagrlio i poljubio po Blaženoj Djevici Mariji.

"Stojimo na mjestu gdje je ostao neizbrisiv Božji trag. Evo nas u jednoj špilji u kojoj više nema mraka, a nema ga zato jer je ovu špilju Bog obasjao svojim svjetlom. Evo jutros ovdje Hrvatske u malom. Ovdje smo mi Hrvati iz različitih hrvatskih zemalja. Došli smo onoj koja je na poseban način ovo mjesto počastila svojim ukazanjem. Sto pedeset i šest godina je otkako se Gospa ukazala u ovoj špilji. Ona nam se predstavila kao Bezgrješno začeće. Što Bezgrješna Marija poručuje danas nama u ovom svijetu kada i mi Hrvati katolici nekako sve lakše vjerujemo da grijeh i ne postoji. Koju nam poruku nosi Lurd kad mi koji živimo ovdje u Zapadnoj Europi i vrlo lako povjerujemo da zajednički život prije braka više nije grijeh. Ni pobačaj ovdje gdje živimo „više nije grijeh“ zato što je svaka žena, kako ističu, vlasnik svoga tijela. Ni ukrasti i prevariti „više nije grijeh“ što opravdavaju teškim vremenima. Svijet u kojem živimo sve nam više govori da grijeha uopće nema, pa se pitamo kome ćemo povjerovati. Onoj koja nam govori: „Činite sve što vam moj Sin kaže!“ ili onima koji nam nude blagodati i uživanje ovoga svijeta. U kog ćemo se mi vjernici Hrvati više ugledati? U onu koja je svojom poniznošću, jednostavnošću i malenošću zaslužila krunu nebesku ili one koji nam obećavaju laki uspjeh. Došli smo ovamo na hodočašće, ispuniti zavjet, izručiti svoju patnju i bol, pa patnju našeg naroda, poglavito one koji su doživjeli ovih dana teške u poplavama. Došli smo osjetiti mir i posebnost ovoga svetoga mjesta. Došli smo uzeti i ove kapljice čudotvorne vode lurdske. Nikad ne propustimo zagledati se u onu koja nam se ovdje predstavila kao Bezgrješno začeće. Tu je pred nama Marija koja sija od ljepote i od sjaja zato što je bila potpuno Božja. Pred nama je Marija koja uvijek razlikovala što je Božje, a što ljudsko i opredjeljivala se za ono Božje i zato je temeljno pitanje, koliko joj sličimo. Bez maske u jednostavnosti i poniznosti Bezgrješnoj Mariji najviše ćemo sličiti. Dubinom njezine vjere i poniznosti i mi danas recimo iskreno jasnoću njezinih riječi: „Gospodine, neka i meni bude po Tvojoj svetoj volji, neka se u mome životu neprestano proslavlja Krist Gospodin!“

Na kraju misnog slavlja zahvalnu riječ svima uputio je o. Ćurković s pozivom na hodočašće i sljedeće godine o Uzašaću u Lourdes.

Tijekom hodočašća vjernici su sudjelovali u pobožnosti Križnoga puta na brdu Kalvarije uz svetište, molitvi i blagoslovu s Presvetim, ispovijedi, osobnim pobožnostima i osobnim zavjetima, a mogli su posjetiti i Bernardičinu kuću i zatvor. Nezaobilazno je, unatoč kišnom vremenu, sudjelovanje i u procesiji sa svijećama tijekom koje se molilo i pjevalo na hrvatskom jeziku, a i Hrvati su nosili Gospin kip. Učinjena je za uspomenu i zajednička fotografija svih vjernika te su vjernici svojim kućama ponijeli lurdsku vodu. Pjevanje je uz orguljsku pratnju animirala pastoralna suradnica u HKM Mannheim Magdalena Ferenčina, a veliki broj vjernika dao je svoj doprinos pjesmom, čitanjem na misnim slavljima i molitvom vjernika.