Fra Antonio u izjavi za HKR pojašnjava da Evanđelje u liturgiji uvijek naviješta đakon, ako je nazočan, a da se za svečanije prigode, neslužbeno, traži nekoga tko ima prikladan, ali i malo prodorniji glas.
 
Govoreći o tome kako je došlo do njegovog izbora i što mu to znači, fra Antonio je naglasio da mu je više od svega bilo stalo da prikladno navijesti Božju riječ. 'Osjećao sam i malu tremu, ali čini mi se da se, Bogu hvala, nije osjetilo na glasu, da je Duh Sveti učinio da ta Božja riječ – ne moja – odjekne u srcima onih koji su bili na tom slavlju, zajedno s papom Franjom i patrijarhom Bartolomejom.'
 
Na pitanje kako je doživio susret i blizinu s Papom i ekumenskim patrijarhom, fra Antonio ističe: 'Upravo onako kakav je bio i njihov susret – afektivan, prijazan i ljudski. Cijeli je pohod pape Franje protkan brojnim gestama i činima, za koje će prije svega trebati vremena da se upoznaju, da se shvate i prihvate, da nam kasnije daju određenu poruku i smjernice kako i kamo dalje. U sklopu toga njihovog susreta u bazilici Kristova groba vrlo je znakovita zajednička izjava u kojoj ističu da se žele, a kako je to bivalo i do sada, posebno zauzimati za promicanje jedinstva, u nadi da ćemo dočekati dan kada ćemo moći zajedno slaviti euharistiju. A do tada činimo što možemo kao braća, da bismo pred svijetom bili dostojni svjedoci i učenici Kristovi. To je dokument koji će se sigurno iščitavati i na kojem ćemo temeljiti naša ekumenska nastojanja, kao i sve naše napore oko očuvanja ljudskog dostojanstva i promicanja čovjeka u onome najljepšemu što čovjek jest kao slika Božja.'
 
Iz Papinog pohoda fra Antonio je izdvojio Papinu želju da ruča s fratrima koji su čuvari svetih mjesta i u Svetoj zemlji predstavljaju katoličku Crkvu službeno od 1342., a bili su tu i ranije.
 
'Papin govor na ručku bio je vrlo upečatljiv. To ne govorim da bih nekoga diskriminirao ili hvalio sebe kao franjevca, ali Papa je nama franjevcima rekao da puno očekuje od nas i da nastavimo slijediti svoj izvor, svetu malenost (santa minorità). Na tim je riječima inzistirao, ponovivši ih pet-šest puta. Vjerujem da je to putokaz svima nama, ne samo franjevcima, kako biti Kristovi učenici.
 
Druga je stvar njegova fotografija načinjena pred zidom koji danas razdvaja dva naroda. Ta je fotografija obišla sav svijet i pojavila se na svim portalima. Papa tom prigodom nije ništa rekao, ali je njegova gesta zaustavljanja pred tim zidom rekla puno toga. Vjerujem da i ohrabruje činjenica da nikoga nije osobno prozivao, (barem koliko sam ja uspio pratiti u velikom poslu kojega smo obavljali tih dana), nego je pred sve nas, osobito pred one kojih se to posebno tiče, stavio ideal Evanđelja, ideal pomirenja i jednoga života koji može biti izazov svima nama, da u našim mogućnostima djelujemo u promicanju dobra i ljubavi. Posebno je pak naglašavao kršćanski karakter ove zemlje. To je ono i čega sam se ja  naslušao ove tri godine ovdje, da ova zemlja treba zadržati svoj kršćanski karakter i da kršćani koji tu žive tu trebaju i ostati, da im se mora omogućiti ostanak, da bi mogli imati uvjete za dostojan život, školovanje i rad, zapravo djelovanje u bilo kojem sektoru društva, može biti samo obogaćujući za njih, ne može ih nikako unazaditi. Nadam se da će to čuti i  ostvariti oni koijh se to tiče.'
 
Na pitanje o dojmovima kršćana, ali i Židova i muslimana nakon Papina pohoda, fra Antonio ističe da su iznad svega pozitivni, ali i da će se tek sada početi razmatrati njegove poruke, s obzirom da je Papa tek jučer otputovao iz Svete zemlje. 'Kršćanski narod ovdje je vrlo zadovoljan jer ljudi na Istoku žele i vole afektivan govor, govor tijela, govor blizine i iz razgovora s njima osjetio sam da su oni tu blizinu osjetili i da njima to jako puno znači. Čuo sam i da muslimani jako vole ovoga Papu u njegovim činima, u njegovoj konkretnosti, čak ga je i jordanski kralj nazvao 'savješću ovoga svijeta'. Naravno, ne trebamo ulaziti u euforiju ili paušalne ocjene. I ovdje je bilo prosvjednika protiv Papinog posjeta, vjerojatno će ih biti još, ali organizatorima treba odati svako priznanje jer je sve uistinu prošlo u najboljem redu. Pred nama je sada otvoreno razdoblje u kojemu treba izvući pouke i ići dalje', zaključio je fra Antonio Šakota.