Uziđimo na Goru Gospodnju i zaplješćimo rukama u veselju.
Uzdignimo se na vrhunce i zapjevajmo Bogu na slavu. Proslavimo blaženo Ime Djevice i Majke po kojoj nam je darovan Spasitelj – Isus, naš Gospodin.

Marija je biblijsko ime. Nosi ga više osoba koje se spominju u Svetom pismu. Najčasnija je među njima Isusova Majka, koju kršćani oslovljavaju: Blažena Djevica Marija, Majka Božja (Bogorodica).

Upravo zato je Marija stoljećima najraširenije ime u kršćanskim zemljama, s vrlo mnogo inačica, a često i u sklopu s drugim imenima. Hrvatski oblik imena Marija uzet je prema latinskom izričaju: Maria. U izvornome hebrejskom jeziku glasi Mirjam. Mariolozi iznose šezdestak pokušaja tumačenja ovog imena, ali značenje riječi ostaje i dalje dvojbeno. U aramejskom jeziku ime se izgovara Mariam, pa jedno tumačenje kaže da dolazi od riječi mar(a) - gospođa, uzvišena ili, prema staroegipatskoj riječi mry(t) - ona koju Bog ljubi. Drugi tumače da hebrejska riječ Mirjam dolazi od hetitske riječi (imena) Maria u značenju koja je kao koplje, riječ mari, naime, znači koplje.

Mi Hrvati katolici u pozdravljanju spominjemo i Mariju uz Isusa. Kršćanski roditelji najčešće daju svojoj ženskoj djeci to lijepo ime ili koji oblik toga imena, pa čak i ime Marija stavljaju prije svoga krsnog imena. Mnoge redovnice uza svoje redovničko ime nose i ime Marija.

Blagdan Imena Marijina, spominje se 1513. godine kao lokalni blagdan u španjolskoj biskupiji Cuenca. Papa Inocent XI. proširuje ga na cijelu Crkvu i to kao "dan pobjede", na spomen velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beča 1683. Dolazak Turaka sve do pod Beča bila je ozbiljna prijetnja cijelom Zapadu. Pobjeda je izvojevana 12. rujna 1683. godine, nakon što su na bojište prispjele poljske čete na čelu s poljskim kraljem Janom Sobjeskim. Pobjeda je bila početak sloma velike turske sile. Opći crkveni kalendar, obnovljen 1969. godine, ovaj blagdan više ne spominje kao obvezan za cijelu Crkvu, ali se slavi u mnogim krajevima, na lokalnoj razini. Cijela Austrija ga, iz razumljivih povijesnih razloga, i nadalje svečano slavi.

Posebno se Ime Marijino slavi okupljanjem vjernika u Vojvodini u Novome Sadu. Iako je riječ o župnoj crkvi Ime Marijino, ona je poznata među vjernicima i kao katedrala, iako zapravo to nije jer je sjedište biskupije za Bačku u Subotici. Na mjestu na kojem je 1891. godine srušena župna crkva iz 1742. godine izgrađena je sadašnja trobrodna crkva u neogotskom stilu. Građena je od 1893. do 1895. godine prema projektu novosadskog arhitekta Đerđa Molnara. Oltar je ukrašen tirolskom rezbarijom, na prozorima su peštanski vitraji, a orgulje su djelo šleskog majstora Jagerdorfa. Iznad ulaza u hram nalazi se grb Katoličke nadbiskupije.