Naime, zatražila je da je pošalju u varšavski geto kao majstora instalatera. Imala je za to izniman razlog. Znala je nacističke planove istrebljenja Židova. Sakrivala je djecu u kutiju s alatom, koja je bila smještena na zadnjoj strani kola, kao i u jednu vreću (za veću djecu). Na zadnjem dijelu kola bio je i njen pas koji je bio istreniran da laje kada bi  je njemački vojnici kontrolirali pri ulasku i izlasku iz geta.

Vojnike je ometao pas koji je lajanjem pokrivao eventualne dječje zvukove .

Kada su je zatvorili, nacisti su joj slomili ruke, noge i strašno su je mučili.

Irena je sačuvala popis dječjih imena, koje je spasila iz geta, u jednom staklenom ćupu i zakopala iza jednog drveta u dnu vrta njene kuće. Poslije rata je pokušala pronaći sve roditelje spašene djece, da tako ujedini obitelji, ali većina ih je bila ugušena u plinskim komorama. Njihova djeca su smještena u mnoge obitelji ili su bili usvojeni.

2007. godine bila je predložena za Nobelovu nagradu, ali ju je dobio Al Gore za film o zagrijavanju planeta.

Irena Sendler umrla je 2008. godine.