New York - Laži homoseksualne propagande pucaju kao balon od sapunice. I zato ga homoideolozi mrze. A razbija ih Michael Glatze, jedan od bivših glasnogovrnika Pokreta za “prava homoseksualaca”, svojim tvrdnjama kako homoseksualnost nije “urođena”, ona nije “naravna varijanta” ili “varijanta Božjeg stvaranja”. “Takvoga me Bog stvorio”, to se najčešće dade čuti u standardnom vokabularu homoseksualca i homofila.

Međutim, niti se promijenila priroda niti Sveto pismo, niti danas ima novih znanstvenih spoznaja koje bi homoseksualnost potvrdile kao “urođenu”. Klasifikacija homoseksualnosti Svjetske zdravstvene organizacije kao seksualnog poremećaja u ponašanju u međuvremenu je zamijenjena homoideološkom terminologijom. Poznati ”homo gen”, koji su neki na sav glas zagovarali u javnosti, nikada nije pronađen.

„Konačno slobodan“ – Vođa borbe za „homo-prava“ postaje normalan

U homoseksualnost sam lako ušao jer sam kao mladi čovjek već bio poprilično ranjen. Moja majka je umrla kada sam imao 19 godina. Moj otac kada sam imao 13 godina. Bio sam posve mlad i, zbog pubertetskog razdoblja u kojem sam se našao, potpuno zbunjen fenomenom seksualnosti. Nisam se usuđivao prilaziti djevojkama, nisam vjerovao u sebe i tako sam zaostao u homoerotskoj prijelaznoj fazi razvoja muškaraca. Sve me to činilo još konfuznijim i tako sam već s 14 godina povjerovao da sam homoseksualac. S 20 godina javno sam se deklarirao kao homoseksualac i to svima koje sam poznavao. Htio sam to javno “ispovjediti”, bio sam uvjeren i otvoreno sam to želio pokazati, čak i u prkos drugima. S 22 godine postao sam izdavač prvog časopisa za mlade homoseksualce. Objavljeni fotografski radovi usko su graničili s pornografijom za mlade homoseksualce, ali vjerovao sam kako to trebam iskoristiti kako bih postigao sve veće uspjehe.

Zajedno s udrugom Equality Forum i uz pomoć društava koji su povezani s PBS-om (američka TV postaja) producirao sam dokumentarni film o samoubojstvima među mladim homoseksualcima (Jim In Bold). Film je odmah bio prikazan u cijelom svijetu. Tema homoseksualnosti privlači ljude. I taj moj film nagomilao je brojna priznanja i odlikovanja.

Časopis Young Gay America jednom je također organizirao i uspješnu foto - izložbu o mladim homoseksualcima koja se uz velike troškove, ali i puno pljeska i društvene afirmacije, održala u cijeloj Sjevernoj Americi, Kanadi te također u mnogim dijelovima Europe.

U 2004. godini Young Gay America pokrenuo je drugi časopis koji smo nazvali po kratici prvoga - YGA! On je imao cilj postati “virtuozni brat blizanac” drugim časopisima mladih homoseksualaca. U stvarnosti je YGA, kao i svaki drugi gay časopis, bio jednako škodljiv. Samo je bio “respektabilniji” jer nije bio tako direktno pornografski uređen. Bilo mi je potrebno gotovo 16 godina da otkrijem kako homoseksualnost nije istinski “virtuozna” (virtue= vrjednota, krjepost!). U meni nije bilo lako stvoriti današnju jasnoću osjećaja na ovu temu jer se cijeli moj život temeljio na njoj.

Homoseksualnost je u svojoj naravi destruktivna i potiče pornografiju

Homoseksualnost je već u sebi samoj vezana za pornografiju. Destruktivna je, u glavama mladih ljudi stvara kaos u onoj fazi kada se oblikuje njihov seksualni identitet - u prijelaznom momentu iz djetata u odraslu osobu. Toga nisam bio svjestan do svoje 30. godine. Prvi broj časopisa YGA bio je rasprodan u brojnim sjevernoameričkim državama. Uspjeh časopisa bio je ogroman. Vladine organizacije, knjižnice, škole, grupe roditelja, svi su ga htjeli imati. Časopis je naglašavao tada aktualnu tendenciju za “prihvaćanje i promidžbu homoseksualnosti” i glasio je kao društvena smjernica. 2005. g. su me zamolili da održim govor u okviru renomiranog JFK Jr. Foruma pri Harvard Kennedy School of Government. Nakon što sam pogledao video prijenos tog nastupa, upravo su mi se tada rodile prve sumnje. I počeo sam ozbiljno sumnjati u svu tu priču kao i u to što radim od svoga života i svog utjecaja na druge ljude.

Budući da u svom homo - bunkeru nisam poznavao nikoga s kime sam mogao razgovarati o svojim sumnjama i pitanjima, u svojoj sam se osamljenosti obratio Bogu. Na to su me poticali i iscrpljujući crijevni grčevi koji su bili uzrokovani mojim životnim navikama. Od tada sam brzo počeo shvaćati stvari koje do tada čak nisam mogao ni zamisliti da su stvarne i shvatio sam te uvidio jednu činjenicu: postao sam vođa pokreta grijeha i zavedenosti. Tada još nisam čuo niti za jednu dogmu niti sam o tome čitao. Ne, meni je odjednom sva istina sama po sebi postala sasvim jasna. Kada sam ozbiljno razmišljao i molio, postalo mi je jasno da homoseksualnost nije niti prirodno zadata niti je oslobađajuća, nego nas višestruko sprječava da otkrijemo istinski osobni indentitet. Ako nas zaslijepi homoseksualnost, ne možemo više vidjeti istinu. Mi vjerujemo, pod utjecajem homoseksualnosti, da je blud ne samo prihvatljiv nego je on vrjednota. Ali, zapamtite, homoseksualna “ čežnja” ili “strast” koja je odvojiva od bludnosti - NE postoji.

Homoseksualnost nas površnim osjećajima i egoističnom požudom sprječava da otkrijemo dubinu istine

No, ja se još nisam htio obazirati na tu istinu i u početku sam je pokušavao ignorirati po svaku cijenu. Bio sam pod utjecajem homo - kulture i vodeći homoseksualci su me uvjerili da je ono što činim ispravno. S druge strane, nije me popuštao taj pritisak za traženjem istine. Osjećao sam da u meni nešto nije odgovaralo. Isus Krist nam je rekao da se ne pouzdajemo u nikoga doli u Njega samoga. I tako sam učinio. I odjednom mi je postalo jasno da je Božje kraljevstvo utemeljeno u srcu i duhu svakoga čovjeka.

Ono što sam otkrio i saznao o homoseksualnosti bilo je naročito iznenađujuće. Iznenada sam uvidio da bih krivo radio i riskirao te drugima zlo nanosio da sam svoj dotadašnji život nastavio. Počeo sam ozdravljati kada sam prvi puta skrenuo pozornost na sebe kao čovjeka, a ne na ono što sam htio. Sada tek uviđam koliko sam bio svezan, dapače ovisan. Svaki puta kada bih osjetio napast povratka u blud, nisam je pokušavao potisnuti, nego sam je osvijestio i jednostavno u miru se s njome nosio. Nazvao bih ju njezinim imenom i onda bih čekao da uz pomoć molitve nestane sama od sebe. I tako je bilo. Svaki puta. Postoji ogromna, vitalna razlika između površnog divljenja prema sebi ili drugima i istinskog divljenja. Ako sebe potpuno volimo i prihvaćamo, prestajemo biti robovi neurednih požuda. Naši seksualni impulsi postaju stvarni dio našega bića i ne svode se više samo na nagon. Ti seksualni impulsi također se oslobađaju neurotičnog kaosa. Homoseksualnost nam ne dopušta da se izdignemo u visine, iznad površnosti i egoističnih požuda. I baš taj nagon i potpuni kaos homoseksualce potiče da se bore za zakonski legitimitet. Mnogi homoseksualci to jako ozbijno doživljavaju i uvjereni su, kao i ja kad sam bio jedan od njihovih vođa, da postupaju ispravno. Zato jer im površne požude ne dopuštaju da uđu malo u sebe, da po sebi malo prokopaju i dođu do istinskog osobnog identiteta. One ih sputavaju u potrazi i pronalasku istine.

Borba za “zakone” je sada posvuda aktualna, a zapravo, kada se ti zakoni izmijene, to će rezultirati time da će mnogi od njih propustiti priliku upoznavanja svoga pravog “ja”. Onoga “ja” stvorenog na sliku Božju, koje nam je Bog podario.

Homoseksualnost je iščezla kada sam sam otkrio veličinu i dubinu svoga od Boga darovanog identiteta

Kod mene je homoseksualnost započela u dobi od 13 godina i završila je kada mi je uspjelo izolirati se od jačeg utjecaja homopropagande i intenzivnije se koncentrirati na unutarnju istinu. Nestala je kada sam u dobi od 30 godina otkrio veličinu i dubinu svoga od Boga darovanog istinskog identiteta. Mnogi homoseksualci ili zagovornici neurednih oblika ponašanja gledaju Boga kao neprijatelja jer im pokazuje što i tko bi oni zapravo trebali biti. Ti ljudi radije ustrajavaju “u neblaženom neznanju” tako što izvrću istinu. I to čine tako što osuđuju i ponižavaju one koji te istine zagovaraju i proglašavaju ih rasistima, fašistima, mrziteljima, zločestima, diskriminatorima. Nije lako izliječiti se od rana nastalih homoseksualizmom.

Potpora u oporavku od homoseksualnosti je slaba i jedva zamjetna. Homo - ideolozi u svojoj zaslijepljenosti ostavljaju za sobom spaljenu zemlju. Tko im želi pomoći, proglašen je neprijateljem. Ona nekolicina koja postoji i djeluje ponižena je, ismijana, ušutkana ili je zakonskim odredbama postala - ilegalna.

Najveće, zapanjujuće i najljepše oslobođenje

Dio homoagende jest uvjeriti ljude da si više ne postavljaju pitanja o svome ponašanju i njegovoj ispravnosti. Uspjeti izaći iz homoseksualnosti je za mene bilo najveće, najdivnije i najljepše oslobođenje koje sam doživio u ovome životu u kojem sam već bio stekao mnoga društvena priznanja i vrhunce. Blud se koristi našim vlastitim tijelima kako bi se naš duh fiksirao isključivo na fizički oblik, vanjštinu drugog čovjeka. Zato homoseksualni spolni čin, kao i svaki drugi pojam bluda, nikada partnere ne ispuni zadovoljstvom: tu se radi o neurotičnom procesu. Normalnost je normalnost i ona se tako zove jer za nju postoji dobar razlog. Abnormalno podrazumijeva ono “što nam šteti, što narušava normalnost”. Homoseksualnost nam krade normalnost, naše jedinstvo s prirodom. Homoseksualne osobe traže “pravu ljubav”. Prava ljubav zaista postoji, ali ona dolazi tek kada ništa više nemamo i tu oni gube jer čovjek tek iz svoje nutrine prelazi u potpuno blistavilo ljubavi. I mi stvarno ne možemo biti mi dokle god su naša glava i želja uhvaćeni u jednu spiralu, u mentalitet skupine koji se temelji na jednom zaštićenom i zakonski dopuštenom te prakticiranom bludu.

Primjereno je iz, ljubavi prema čovjeku, zabraniti one oblike ponašanja štetne za naš život

Bog mi je došao u susret. I svakome će doći tko mu dopusti. Kada su me počele obasipati sumnje u cjelokupno moje ponašanje i postojanje, u molitvi sam čuo da se ne trebam ničega bojati, da straha više nema, da sam sada konačno doma. Tada sam morao malo preokrenuti svoju glavu i pročistiti je, baciti se na neku vrstu psihičke higijene.

Uvjeren sam da, u načelu, u svojoj najdubljoj nutrini svatko zna istinu ili je barem naslućuje. Mislim da je upravo to razlog zašto kršćanstvo zadaje strah velikom broju ljudi. Jer oni u svojoj nutrini osjećaju da je istina tu i ta im istina dotiče savjest. A savjest nam pomaže u procjeni što je dobro, a što loše. I mnogi to ne žele. Doduše, puno se priča o istini, o “dobru” i “zlu”, a prije svega o “slobodi” i “življenju slobode”, ali u stvarnosti to gotovo nitko ne želi jer čovjek osjeća da sve to sa sobom nosi promjene, ponekad i radikalne promjene. Ali, istina uvijek oslobađa. I ona nas uvijek vodi bliže tome da sve više postajemo istinski ljudi, ne udaljuje nas od nas samih. Zato mi danas čak raspravljamo o ljudskim pravima homoseksualaca koja su totalna suprotnost ljudskim pravima. Zato jer je kaos u našim glavama ispreturao dobro i krivo te nam više ne dopušta raspoznati u čemu se sastoji istinska ljudskost te istinsko poimanje čovjeka.

Izlazak iz grijeha i neznanja je uvijek moguć. Seksualna istina, bez ideoloških natezanja, koja se mogu naći u seksualnoj revoluciji, znači sljedeće: Ako smo spremni prihvatiti seksualnu istinu o našem identitetu, primjereno je, iz ljubavi prema čovjeku, zabraniti mu onu vrstu ponašanja koja ja štetna za njegov život. Homoseksualnost mi je ukrala 15 godina života i nametnula mi je život kompromisa, samoobmane i laži. I ja sam je još kroz svoje medije i svojim ulogama u drugim medijima promicao i širio te tako zaveo mnoge mlade ljude.

Djeca prisiljena već u osnovnoj školi čitati knjige o “homoseksualnoj” djeci

U europskim državama homoseksualnost je u međuvremenu postala tako normalna da su djeća već u osnovnoj školi prisiljena čitati knjige o “homoseksualnoj” djeci. Poljska, koja predobro poznaje destruktivno djelovanje ideologije na narod, hrabro se pokušava oduprijeti i zaustaviti planove kojima EU i tamo pokušava indoktrinirati djecu homo ideologijom. Zato je EU poljskog premijera proglasila “odbojnim”. Znate, ja, baš ja sam bio dugo godina odbojan. I još uvijek pokušavam probaviti svu tu krivnju koju sam natovario na sebe. Kao vođa pokreta “Gay Rights” često sam imao priliku javno nastupati. Kada bih mogao obrisati ono što sam rekao, odmah bih to učinio. Sada znam da je homoseksualnost blud i pornografija istovremeno.

I znam da se svatko može osloboditi tih okova. Nije bitno koliko ste Vi uvjereni u Vaš stav ili kako je tužna vaša životna priča ili kako elokventno i argumentirano Vi zastupate svoju homoseksualnost. Ako nam je Bog objavio istinu, onda to ima neki razlog, i to dobar razlog. Ona nam je poklonjena kako bismo mi stvarno mogli biti svoji. Kako bismo uistinu spoznali i živjeli svoju stvarnu narav kao odraz slike Božje i kako bismo kao takvi mogli djelovati u svijetu. Ne radi se tu o kopijama, fantazijama i prividnim svjetovima kakve nudi homoseksualnost, nego o istini. Mi se ne možemo reko noći riješiti svih grijeha ovog svijeta, ali moguće je i događa se ako se sami ne odupremo milosti koja nas čisti. Bog na kraju uvijek pobjeđuje, ako još niste znali.

(U Americi se o životu Michaela Glatzea i njegovom povratku svom pravom identitetu upravo snima film)