U svijetu ima oko 45,8 milijuna modernih robova od čega dvije trećine na azijsko-pacifičkom području.

Statistike Globalnog indeksa ropstva za 2016. godinu, koje je objavila zaklada Walk Free, a prenijela agencija AsiaNews, pokazuju kako najveći broj robova ima azijski kontinent, 26.6 milijuna, odnosno 58% od ukupnoga broja.

Od 167 zemalja koje su bile uključene u istraživanje, prva mjesta, prema broju robova po stanovniku, zauzima pet azijskih zemalja: Sjeverna Koreja, Uzbekistan, Kambodža, Indija i Katar.

U Sjevernoj Koreji prisilni je rad dio nacionalnog sustava proizvodnje te 4,37% cjelokupnog sjevernokorejskog stanovništva čine robovi, a na tisuće sjevernokorejskih žena prodaju se kao mladenke ili spolne ropkinje u Kinu i druge susjedne zemlje.

Vlada Uzbekistana prisiljava svoje građane na berbu pamuka svake godine.

U Kataru od oko 2,3 milijuna stanovnika, najmanje 30 tisuća su robovi.

Glavni oblik ropstva je prisilni rad u građevinskoj industriji, osobito s obzirom na infrastrukturu za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. godine. Većinu njih čine muškarci koji potječu iz Indije, Nepala, Filipina, Šri Lanke i Bangladeša.

Prema apsolutnom broju robova, na vrhu popisa su Indija, Kina, Pakistan, Bangladeš i Uzbekistan.

Zanimljiva je činjenica da Hong Kong ima lošiji globalni indeks ropstva od Kine jer pruža slabu zaštitu osobama koje su osobito ranjive na ropstvo (djeca, žene, selioci), a postoji i sumnja u 'postojanje vladine politike i mjere koje olakšavaju ropstvo'.

Premda Kina ima iznimno visok broj robova, vlada je poduzela određene korake kako bi se borila protiv toga problema.

Kao jedan od čestih razloga ropstva, u istraživanju je navedeno lihvarstvo.

Smatra se kako postoje tri glavna uzroka koja potiču robovlasničku industriju: traženje jeftine proizvodnje, organizirani kriminal koji trguje robovima te osobno izrabljivanje ljudi.

Iz zaklade Walk Free ističu kako se protiv tih čimbenika valja boriti zakonima protiv ropstva, ali i traženjem veće transparentnosti od poslodavaca po pitanju mjesta i načina proizvodnje dobara koja prodaju.

Također preporučuju osobnu inicijativu: odustajanje od konzumizma koji je povezan s potražnjom dobara proizvedenih po najnižoj cijeni.