Guinness World Records nagradio je australskog isusovca o. Geoffreya Schneidra kao svjetski najstarijeg aktivnog učitelja.

Otac Geoffrey Schneider, isusovac iz Sydenya, navršit će 100 godina u prosincu. No, to nećete otkriti po njegovu izgledu. „Kada pitam svoje učenike da pogode moju dob obično kažu 70“, kaže o. Schneider koji podučava u St. Aloysius College u Sydneyu.

O. Schneider rođen je 1912., a učiteljem je postao 1940., „jer sam mislio da je podučavanje dobra stvar za činiti, i učio sam dječake da dobro pišu“. Godine 1946 zaređen je za svećenika jer kako kaže„svećenici rade dobar posao.“

Pripovijeda o promjenama u edukaciji koje je promatrao tijekom svoje karijere. „Nismo imali 'pametnih ploča', nego mnoštvo kreda.“ O. Schneider svjedoči i o uvođenju učiteljica u školu. „Bilo je čudno ispočetka, ali sam se priviknuo i bile su dobrodošle jer su činile dobar posao.“

Kad smo ga upitali o njegovim planovima za godine koje dolaze o. Schneider potvrđuje svoju predanost poučavanju. „Mirovina?“ kaže, „pa da mogu svakoga jutra čitati novine i odmah zaboraviti što sam pročitao? To mi je rekao umirovljeni prijatelj da se njemu događa. Osjećam da mogu biti mnogo korisniji ovdje. Sve što znam je da ću i iduće godine poučavati.“

Tijekom 47 godina poučavanja u Sv. Alojziju, O. Schneider je prikupio mnogo iskustava. Navodi „brdo strpljenja“ kao svoju tajnu da se postigne najbolje kod đaka. „Ako stvari idu krivo, nemoj početi vikati. Tiho nastavi i stvari će se same smiriti“, kaže. „Njihove knjige će se otvoriti.“

O. Schneider je vrlo cijenjen u Sv. Alojziju. Kada su đake pitali po kojem njima najdražem svecu da nazovu novu zgradu u sklopu škole, odabrali su „sveti“ Schneider.

„To me nije zabrinjavalo u to vrijeme, ali nakon toga dobili smo uputu da isusovci ne smiju davati imena zgradama po sebi dok su još živi“, kaže o. Schneider.

O. Schneider je strastveni navijač kriketa i nogometa i voli ići gledati surfere. Isto tako šeta koliko više može. „Običavao sam hodati četiri do pet milja, ali sada se jako brzo umorim.“

Izvor: Isusovci.hr