Iz katoličkih bolnica u Siriji: Najučinkovitiji lijek je humanost!
Prenosimo reportažu talijanske agencije SIR koja je obišla katoličke bolnice u Damasku i Alepu kroz projekt "Otvorene bolnice" čije je pokretanje inicirao apostolski nuncij u Siriji kardinal Mario Zenari.
Od studenoga 2017. do danas, ove tri bolnice pružile su 22 779 besplatnih medicinskih usluga s modernom zdravstvenom opremom. A sada i ubuduće, do kraja 2020., cilj je 50 000. Taj broj je izuzetno malen gledajući dramatičnu zdravstvenu situaciju u Siriji gdje je više od polovice javnih bolnica i centara prve pomoći zatvoreno ili samo djelomično dostupno zbog stanja rata i gdje je gotovo dvije trećine zdravstvenog osoblja napustio zemlju. No, hodajući prostorijama tih bolnica shvatite da to baš i nije tako.
Jedan od spašenih je Ibrahim. Samo prije dvije godine mu je raketa srušila kuću i izlomila noge na području Ghouta u predgrađu Damaska, a on danas pleše, skače, podiže noge i smiješi se.
- Bio sam mjesecima nepokretan, nisam mogao hodati ni raditi, nisam imao novca ni toliko da kupim slatkiš za mog sina. To što se danas mogu vratiti snu o budućnosti za sebe i svoju obitelj zasluga je onih koji su me prihvatili i pomogli mi. To je moguće zahvaljujući liječnicima francuske bolnice u Damasku - zahvalan je Ibrahim.
Još jedna među mnogih spašenih je i Evangelina Strambouli, starija gospođa grčkog podrijetla, pravoslavna kršćanka. U katoličkoj bolnici u Aleppu dvaput su joj spasili život. Tu je i Ahmed koji iz svog kreveta ne prestaje zahvaljivati liječnicima koji su ga liječili. Kaže da bi bez liječenja u katoličkoj bolnici u Aleppu već bio mrtav.
Voditelj bolnice u Alepu George Theodory svima odgovara s osmijehom. Ali ne skriva ni poteškoće koje postoje u obavljanju ove misije.
- Od 141 bolnice i kliničkih centara aktivnih u Alepu prije rata ostale su samo 44. Pacijenti su brojni, a embargo SAD-a i EU-e prisiljava ih da dugo čekaju na dijagnostičke testove. Naša bolnička oprema treba održavanje i rezervne dijelove koji ne dolaze. No zahvaljujući projektu nuncija Zenaria sada možemo očekivati novu opremu koja je većim dijelom donacija Talijanske biskupske konferencije. Pokušavamo liječiti najbolje s onim što imamo - rekao je talijanskim novinarima Theodory.
Još jedan rat s kojim se suočava bolnica i gradovi je siromaštvo. Mjesečna minimalna plaća u zemlji kreće se oko 50 dolara što je oko 18 tisuća sirijskih lira. Zaposleni se izričito protive sankcijama SAD-a i EU-e koje imaju ozbiljne posljedice na stanovništvo. Struja, plin i benzin su reducirani. Problemi su veliki i na polju zdravstva gdje zabrana transakcija s međunarodnim bankama sprječava mnoge strane farmaceutske tvrtke da trguju sa Sirijom, a sve to uzrokuje nedostatak lijekova i poteškoće u pronalaženju medicinske opreme i strojeva.
Unatoč svemu, bolnice se bore i napreduju.
- Ljudi nam vjeruju, poštuju našu misiju. Trudimo se biti im blizu njegujući ih i pružajući im utjehu i srce koje sluša. Patnja ujedinjuje sve nas, bez razlike. Ona može postati vezivo koja će cementirati obnovu naše zemlje - rekla je sestra Carol, ravnateljica talijanske bolnice.
Iako lijekova uvijek nedostaje, iz bolnica ističu da im je najbitniji lijek koji mogu dati humanost.
- Prvi lijekovi koje koristimo su bratstvo i gostoprimstvo. Svi su tretirani s dostojanstvom koje zaslužuju, bolesni su i potrebiti skrbi. Želimo se odnositi prema ljudima humano, poštujući njihovo dostojanstvo. Dobro je zarazno, prenosi se i obnavlja tijelo i dušu. U našim katoličkim bolnicama borimo se protiv siromaštva i rata potezima skalpela, lijekovima i s puno ljubavi. Hoćemo li pobijediti u ovom ratu? Već pobjeđujemo. Svaki put kad je pacijent izliječen tijelom i duhom za nas je to pobjeda - ističe upravitelj talijanske bolnice Joseph Fares.