U svojim propovijedima i govorima on se pridržava dolje navedenih pravila.

1.      Neka bude kratko.
Znamo da naš um može primati slušanjem samo onoliko koliko možemo sjediti. Kada govorimo o kratkim propovijedima odmah pomislim na nedavno preminulog svećenika iz američkog grada Albanyja, oca Michaela Hogana. Ovdje u cijelosti donosim jednu od njegovih najboljih propovijedi: „Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda. Ako danas ne čujete Božji glas, upitajte se zašto ga ne čujete.“ Kao svaka dobra propovijed i ova se temelji na Svetome pismu, na pripjevnom psalmu 95. Ona je dovoljno kratka kako bismo je zapamtili i vraća nam se u sjećanje kada god čujemo riječi toga psalma. Zamislimo se nad time.

2.      Neka bude relevantno.
O dokumentu s naputcima o propovijedanju kojega su 2012. objavili američki biskupi stoji da je propovijed relevantna onda kada se osvrće na suvremenu kulturu. To također uključuje, televiziju, radio i glazbu. Danas je popularno reći da uopće ne gledamo televiziju jer ionako nemamo što gledati, ali činjenice govore da je deseci milijuna ljudi svakodnevno gledaju. Komičan, ali narcisoidni lik iz poznate serije „Teorija velikog praska“ nije primjer nekoga kakvi bismo trebali biti. On je dio društva štrebera koji se bore s njime i sami sa sobom. S tom se pojavom susrećemo i u kršćanskim zajednicama. Poznavala sam svećenika koji je često govorio osvrćući na popularan strip pod nazivom Calvin and Hobbs. Uvijek smo napeto slušali koju će usporedbu povući s tim stripom. Čitajući strip taj je svećenik u njemu tražio i pronalazio vjersko značenje i tako nas učio Boga pronalaziti na mjestima gdje ga ne očekujemo.

3.      Neka Sveto pismo danas oživi.
Dvije su mi propovijedi osobito ostale u sjećanju upravo zbog jednostavnosti izričaja kojima se opisuju biblijski događaji. Jedna je od njih propovijed o umnažanju kruha i riba. Svećenik je rekao sljedeće: Isus je mogao umnožiti kruh i ribe tako da ih bude upravo onoliko koliko svakome treba da se najede, a ne da još preostane hrane. No značaj je tog događaja upravo u izobilju, a poruka je da Božje ljubavi uvijek ima više nego dovoljno. U drugoj je propovijedi svećenik opisivao kako se njegova mačka izgubila u šumi. Naime, tijekom njegova boravka na selu mačku je preplašio pas koji je onuda prolazio i ona je pobjegla u šumu. Svećenik je živo opisivao kako ju je pokušavao dozvati natrag. Na koncu je na trijem kuće donio električni otvarač za limenke te je ondje počeo otvarati limenku s mačjom hranom. Mačka mu se napokon vratila, a mi smo svi odahnuli saslušavši kraj priče. Međutim, ovom je pričom svećenik želio ukazati na značenje biblijske priče o ženi koja je pomela kuću tražeći izgubljeni novčić. Nekome drugome taj bi novčić možda bio beznačajan, ali ona se silno potrudila pronaći ga. Nama je to poruka da i sami trebamo uložiti jednaku energiju kako bismo pronašli darove, odnosno novčiće, koje nam je Isus dao za život.

Sveta Stolica je objavila upute za propovijedanje. Američki biskupi planiraju napraviti englesku verziju takvih uputa, što bi bio svojevrstan nastavak na dokument o propovijedanju koji su biskupi izdali 2012. godine.

Koliko su propovijedi važne?

Prema rezultatima istraživanja koje je proveo Centar za istraživanja primijenjena u apostolatu Sveučilišta u Georgetownu da 63% vjernika odabire ići na misu u određenu crkvu ravnajući se prema kvaliteti propovijedi koju ondje čuje. Navedeno istraživanje pokazuje da je vjernicima propovijed važnija od kvalitete glazbe tijekom mise te da je samo manje važna od osjećaja zajedništva i ozračja dobrodošlice koju doživljavaju u crkvi u koju vole ići na svetu misu.

Dok  proučavamo smernice koje nam o dobrom propovijedanju daju Vatikan i američki biskupi, promatrajmo i slušajmo papu Franju. On nam svakoga dana pokazuje kako širiti Božju Riječ.

Izvor: America Magazine
Prijevod: Dubravka Rojc