Premda se progoni uglavnom događaju izvan Europe, Europska se unija ipak ne smije ponašati kao da ne zna za njih, kazao je predsjednik Europskog parlamenta Schulz, govoreći 2. prosinca na konferenciji o progonu kršćana u svijetu, održanoj u Bruxellesu.
 
Kršćane progone zbog njihove vjere u Isusa Krista. Prema podacima nevladine organizacije 'Open Doors', oko 150 milijuna kršćana u svijetu trpi zbog svoje vjere. Iz Sirije je u protekle četiri godine pobjeglo oko 700 tisuća, a Irak je od 2003. godine napustilo 70 posto kršćana. Samo je u jednoj godini ubijeno 4.344 kršćanina, a zapaljene su 1.062 crkve. U Sjevernoj Koreji oko 70 tisuća osoba zbog evanđelja biva u zatvorima, a u Pakistanu svake godine oko 700 žena postaju žrtve nasilnoga obraćenja.
 
- Treba odbaciti ideju da su kršćani uljezi u mjestima gdje je sada islam religija većine: kršćanska prisutnost na Bliskom istoku i Indijskom potkontinentu datira prije širenja Kurana - kazao je pomoćni biskup Bruxelles Malinesa Jean Kockerols.
 
Osvrnuvši se na europsku zaštitu kršćana u svijetu, pravnik Alfredo Mantovano, predsjednik talijanskoga ogranka Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji, rekao je kako bi - valjalo govoriti o tomu što se može i što bi trebalo ubuduće učiniti, jer dosad nije ništa učinjeno. Razvidno je da pritužba ne može biti dolazna točka, nego da bi morala biti polazište - ustvrdio je Mantovano.
 
- Postotak kršćana, koji među izbjeglicama stižu u Europu, posljednjih se pet godina povećao za 30 posto, a to jasno govori o žestini progona. Valja dakle ozbiljno promisliti što bi trebalo učiniti da u krajevima polaska ne bude prisilnoga iseljavanja. Ako u velikom broju kršćani napuštaju neke krajeve, onda to nije samo njihov problem i njihovih obitelji, nego i osiromašenih teritorija - kazao je Mantovano.
 
Na upit kako srušiti zid šutnje o progonu kršćana, rekao je da - treba krenuti od izvještavanja o tomu što se događa toj našoj braći, istinskim svjedocima vjere jer ih se progoni zbog njihove vjere. U prvom redu valja znati da se ravnodušnost hrani nepoznavanjem pojave. Potom, valja se pitati što možemo učiniti, za njih i za sebe jer njihovo današnje iskustvo uskoro može postati naše - ustvrdio je predsjednik dodajući:
 
Kako skrivanjem identiteta kojeg se stidimo, ne može spasiti od nasilja i da je to pogrešna strategija. Pomankanjem povjerenja u sebe, svoju povijest, možemo kako je kazao Montovano - dati poticaj napadaču na okrutnije nasilje.
 
Na primjedbu da u Europi nema potpune vjerske slobode, rekao je kako je - sve izrazitija diskriminacija kršćana te da je diskriminacija predsoblje progona. U Europi vlada ozračje kulturne nesnošljivosti, ne samo prema kršćanskoj vjeri nego i prema naravnom pravu. Nesnošljivost se sve češće pretvara u diskriminaciju - ustvrdio je Mantovano dodajući:
 
- Ako većina obavijesnih sredstava tvrdi da sastavljač pravorijeka Talijanskoga državnoga vijeća, prema kojemu se ne može u talijansko pravno uređenje prepisati brak, sklopljen u inozemstvu između osoba istoga spola, nije sposoban obavljati službu sudca, jer je kršćanin, bez obzira na sadržaj pravorijeka, onda to znači da idemo putom koji je u Sjedinjenim Državama u zatvor odveo državnu službenicu, jer nije htjela slaviti civilnu ženidbu između osoba istoga spola - zaključio je Alfredo Mantovano, pravnik, dugogodišnji talijanski parlamentarac i član izvrše vlasti, predsjednik talijanskoga ogranka Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji.