Kutak Hrvata u Rimu – gostinjac sv. Jeronima
Stara poslovica kaže kako “svi putovi vode u Rim”, a taj su grad još u davnoj prošlosti posjećivali i u njemu se školovali Hrvati. Koliko su bili cijenjeni govori podatak da je 21. travnja davne 1453. godine papa Nikola V. svojim apostolskim pismom udruzi pobožnih Hrvata dodijelio posjed u “Vječnom gradu”.
Uz ruševnu crkvicu svete Marine djevice i mučenice na lijevoj obali Tibera, Hrvati su na okolnom zemljištu dobili dopuštenje i za gradnju gostinjca i bolnice za svoje hodočasnike. Crkvicu, koju su posvetili sv. Jeronimu, obnovili su članovi hrvatske bratovštine. Izgradili su zatim gostinjac i bolnicu, koji su u to vrijeme poslužili kao utočište brojnim hodočasnicima i izbjeglicama iz krajeva koje su zauzimali Turci. Papa Klement VIII. dopustio je 1598. da se gostinjac pretvori u crkveni zavod, u kojem su djelovali istaknuti Hrvati, među njima Franjo Petrić i Faust Vrančić. Papa Pio VI. uspostavio je Croaticum – zavod za odgoj hrvatskih mladića za svećenike.
Zavod je počeo raditi 1793. ali je bio dva puta zatvaran i ponovo otvaran zauzimanjem biskupa Strossmayera.
Na početku 20. stoljeća nastao je veliki međunarodni spor oko Zavoda jer su se austrijske i talijanske vlasti protivile hrvatskom imenu u nazivu zbog čega je opet zatvaran i otvaran.
Tridesetih godina dvadesetog stoljeća uprava grada Rima pristupila je preuređenju cjelovitog prostora oko mauzoleja cara Augusta. Svih šest zgrada u blizini bilo je proušeno. Na novo mjestu s istočne strane crkve sv.Jeronima sagrađena je za rektora Jurja Mađerca nova zgrada Zavoda. Svećenici studenti preselili su u novu zgradu početkomm akademske godine 1939./40. godine.
Papa Pavao VI. dao mu je 1971. današnji naziv koji glasi Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima, što je priznala i talijanska država dekretom predsjednika Republike iz 1982. godine.
Italija ga je priznala tek nekoliko godina poslije i na taj način dopustila da i crkva nosi ime Hrvatska crkva sv. Jeronima u Rimu. Sredinom 20. stoljeća izgrađena je i nova zgrada Zavoda, koju su svojim umjetničkim djelima ukrasili mnogi hrvatskii umjetnici poput Ivana Meštrovića, Joze Kljakovića i Ivana Dulčića.
Iako je sve započelo gostinjcem i malom crkvom, taj je prostor u Rimu bio i ostao duhovna i materijalna oaza hrvatskoga puka i sjedište svećenika – studenata Katoličke crkve. Zato se hrvatski narod može ponositi stoljetnom tradicijom svoga boravka i djelovanja u “Vječnome gradu”.
