Vrhunac manifestacije dogodio se navečer kad su tisuće sudionuika prošle istim putem kao njihovi prethodnici, kojih se 9. listopada 1989. okupilo 70 tisuća. Na opće iznenađenje, ni policija i vojska tada nisu intervenirale.

Mirne manifestacije potom su se umnogostručile u cijeloj zemlji sve do objave 9. studenoga iste godine da istočni Nijemci smiju slobodno putovati u inozemstvo.

"Bez 9. listopada ne bi bilo ni 9. studenoga. Sloboda je prethodila ujedinjenju", rekao je na službenoj svečanosti u leipziškoj koncertnoj dvorani njemački predsjednik Joachim Gauck, koji se prije četvrt stoljeća kao protestantski pastor u Rostocku strastveno borio za ljudska prava.

Gauk se u povodu obilježavanja četvrt stoljeća od pada Berlinskog zida odlučio obilježiti obljetnicu manifestacije u Leipzigu, dok službena Njemačka za 9. studenoga ne predviđa neke veće proslave. Pozvao je kolege s europskog istoka, predsjednike Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske. U Leipzigu su i nekadašnji američki državni tajnici James Baker i Henry Kissinger, koji je i rođen u Njemačkoj,

Te večeri prije četvrt stoljeća, masa je hodala ulicama Leipziga mirno, ali s vidljivom odlučnošću u očima, uzvikujući slogane "Bez nasilja" i "Mi smo narod", što je natjeralo čak i moćni Stasi, zloglasnu istočnonjemačku tajnu policiju, da ostane po strani.

Ozračje je bilo mješavina "napetosti, straha, ali i nade", prisjetio se danas 54-godišnji pastor u Berlinu Edgar Dusal. "Strah se s vremenom razišao, ustupivši mjesto euforiji".