U spomen na jedan od najtragičnijih događaja u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti, zločinački napad na prvake Hrvatske seljačke stranke u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, te smrt vođe i osnivača HSS-a Stjepana Radića 08. kolovoza 1928. godine od posljedica ranjavanja u tom napadu, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu i predsjednica HSS-a Sisačko-moslavačke županije Marijana Petir s članovima županijske organizacije HSS-a Sisačko-moslavačke županije u nedjelju 07.kolovoza 2016. godine zapalila je svijeće ispred rodne kuće braće Radić u Trebarjevu Desnom i prisustvovala je svetoj misi u crkvi sv. Martina biskupa u Martinskoj Vesi koja je služena za Stjepana Radića.

Marijana Petir je rekla da je Stjepan Radić bio učitelj i vođa hrvatskog naroda, a ne samo HSS-a te je pucanj u njega bio pucanj u cijeli hrvatski narod.

- Zalagao se je za bolji život hrvatskog naroda i to je radio s ljubavlju kao pravi mirotvorac. Hrvati su na njega bili ponosni i voljeli su ga, dočekivali su ga s radošću i s poštovanjem slušali njegove riječi. Bio je vizionar, bez dlake na jeziku i hrabar - rekla je Petir.

Dodala je da je njegovo upozorenje drugim političarima. ´Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu,´ vjerojatno najcitiranija poruka ikada izrečena iz usta jednog hrvatskog političara.

- Šteta je što mnogi Radića samo citiraju, no ne žive njegov nauk jer Radić se je neustrašivo zalagao za hrvatski narod što je na kraju platio i vlastitim životom. Danas je politička hrabrost postala rijetka roba i gotovo da bi se na prste jedne ruke mogli nabrojati političari koji bi bili spremni umrijeti za vlastiti narod jer su uglavnom zaokupljeni sami sobom, svojim probitkom i blagostanjem, a zaboravili su na narod o kojem im je povjerena briga. Stjepan Radić živio je sa svojim narodom i umro je za svoj narod i zato nam svima treba biti uzor! - rekla je Petir u Trebarjevu Desnom.

Marijana Petir je posjetila i Spomen sobu braće Radić u Trebarjevu Desnom i poklonila im posavsku narodnu nošnju staru više od stoljeća, dar koji je primila od gospođe Hraste, rodom iz Posavine.

- To su tkale i stvarale vrijedne posavske ruke, ruke koje su odgajale djecu i obrađivale zemlju, koje su se svako jutro i večer sklapale na molitvu...Nošnju sam vratila u hrvatsku i martinsku Posavinu, tamo gdje je nastala i tamo gdje pripada - rekla je Marijana Petir.