Sveti Otac tom je prigodom poslao poruku mjesnom biskupu mons. Francescu Lambiasiju u kojoj je napomenuo da je potrebna 'hrabrost kako bi se priznalo da je drugi za nas dobro dok se čini da  toliki čimbenici koji nas okružuju žele voditi u suprotnome smjeru'.

- Prečesto se pada u napast zatvaranja u skučeni horizont vlastitih interesa, tako da drugi postaju nešto suvišno, nešto što nam smeta, prepreka – kazao je Papa.

Napomenuo je potom kako to nije u skladu s našom naravi, kazavši da još kao djeca otkrivamo ljepotu sveze među ljudskim bićima, učimo susretati drugoga, prepoznajući i poštujući ga kao sugovornika i brata, zato što je on dijete istoga Oca koji je na nebesima.

- Umjesto toga, individualizam udaljuje od osoba, usredotočuje se iznad svega na granice i nedostatke, slabeći želju i sposobnost za suživot u kojem svatko može biti slobodan i sretan u društvu drugih s bogatstvom njihove raznolikosti - stoji u poruci koju je potpisao kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik.

U poruci stoji kako suočeni s prijetnjama miru i sigurnosti, potrebno je dozvati u svijest da je životna nesigurnost upravo ono što pobuđuje strah pred drugim, kao da je, kazao je Papa, 'on antagonist koji nam oduzima životni prostor i prelazi granice koje smo si izgradili'.

- Pred promjenama u koje smo svi uključeni, tko može misliti da će se spasiti sam i s vlastitim snagama? To je pretpostavka koja je u izvorištu svakog sukoba među ljudima – napisano je u poruci.

U Papinu pismu stoji kako prema primjeru Gospodina Isusa, kršćanin uvijek gaji misao otvorenu prema drugome, tko god on bio, zato što nijednu osobu ne drži nepovratno izgubljenom.

- Kako bi se promijenio naš svijet kad bi nada koju je gajio dobri otac za izgubljenog sina postala leća kroz koju bi se ljudi međusobno gledali. Na carinika Zakeja i na dobrog razbojnika na križu Isus je gledao kao na Božja stvorenja koja su potrebita spasenjskog zagrljaja. Čak je i Juda, u trenutku kad ga je predavao njegovim neprijateljima, čuo kako ga Isus zove prijateljem – stoji u pismu.

Napomenuo je potom kako postoji jedna riječ koju se nikada ne trebamo umoriti ponavljati i iznad svega svjedočiti: DIJALOG.

- Otkrit ćemo da otvoriti se drugima ne osiromašuje naš nazor, nego nas obogaćuje zato što čini da shvaćamo drugoga i uviđamo važnost njegova iskustva te pozadinu onoga što govori, pa i onda kad se ne slažemo s njegovim stavovima i izborima – kazao je Papa.

U istinskom susretu, prema Svetom Ocu, postoji jasnoća o vlastitom identitetu, ali i spremnost staviti se u tuđe cipele kako bi se shvatilo što se nalazi u njegovome srcu, napomenuvši, da tek tada se može započeti dijalog po kojem se napreduje na putu prema novim sintezama koje obogaćuju i jednog i drugog.

- Toliki prevrati pred kojima se često osjećamo tek bespomoćnim svjedocima su, zapravo, poziv da ponovno otkrijemo temelje zajedništva među ljudima za novi početak – smatra Papa.

Sveti Otac stoga je potaknuo sudionike na Susretu prijateljstva među narodima u Riminiju da promisle kako ono što lomi okove nije snaga oruđa, nego krotkost i Očeva milosrdna ljubav.

-Tu milost Bog pruža u sakramentima, osobito u euharistiji i pokori, kako bismo ju potom darovali braći - stoji na kraju Papine poruke.