Sestra Faustina doživjela je mistično iskustvo u kojemu je vidjela Milosrdnoga Isusa iz čijeg srca izlaze dvije zrake: crvena i bijela, i koji joj povjerava zadaću naslikati i štovati takvu sliku i na takav način pokrenuti pobožnost Božjemu milosrđu.

Slika Božjeg milosrđa tako prikazuje Isusa s podignutom desnom rukom na blagoslov, a iz lijeve se Njegove ruke prelijevaju crvena i bijela zraka, koje simboliziraju krv i vodu koje su potekle iz Isusova probodena srca na križu. Njihovo širenje označava prelijevanje Božjega milosrđa na cijeli svijet. Ispod slike piše: ''Isuse, uzdam se u Tebe''.

Nakon što je sveti papa Ivan Pavao II. 30. travnja 2000. u Rimu s. Faustinu Kowalsku, tajnicu Božjeg milosrđa, proglasio svetom, otvoren je put širenju štovanja Božjeg milosrđa po čitavom svijetu, kako je to želio sam Isus.

Čas milosrđa molitva je Isusu u tri sata popodne, u spomen na Isusovo trpljenje i umiranje na križu, koje se dogodilo u tri sata popodne. U tri sata, u listopadu 1937., Isus je poručio sv. Faustini da se svaki dan moli u to vrijeme i da širi tu pobožnost: ''To je čas najvećeg milosrđa za svijet. U tom času ne uskraćujem ništa duši koja me moli po mom trpljenju. Uvjeti da se uslišaju molitve su: molitva mora biti oko tri sata popodne, mora biti upravljena Isusu i pozivati se na vrijednosti i zasluge Njegova trpljenja. Ono što se moli, mora biti u skladu s voljom Božjom i da sama molitva bude pouzdana, ustrajna i povezana s djelotvornom ljubavi prema bližnjemu.''

U Hrvatskoj je na inicijativu laika u Bizovcu 2000. godine pokrenuta udruga ''Pokret Božjeg milosrđa''. Pokret se proširio po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.