Nizozemski eksperiment o legalizaciji prostitucije doživio neuspjeh

Sjećate li se onog genijalnog humorističnog skeča u kojem Harry Enfield i Paul Whitehouse glume besposlene policajce u Amsterdamu koji se hvale kako se više ne moraju baviti rješavanjem slučajeva ubojstava budući da ih je Nizozemska ozakonila? Nemojte se smijati, to nije daleko od istine. Godine 2000. nizozemska je vlada odlučila olakšati život svodnicima, trgovcima ljudi i posjetiteljima javnih kuća legalizacijom ionako razgranatog i neskrivenog poslovanja javnih kuća. Načelo kojim se pritom vlada vodila jednostavno je koliko je i varljivo: neka stvari budu sigurnije za sve.  Neka to bude posao kao svaki drugi. Nakon što se žene oslobode tame podzemlja, sve varalice, preprodavači droge i trgovci ljudima će se raspršiti.

Sada nakon dvanaest godina možemo vidjeti rezultate ovog eksperimenta. Umjesto da se omogućila bolja zaštita žena, tržište prostitucije se jednostavno proširilo. Umjesto da su javne kuće smještene u zametnutom dijelu grada (koji bi trebalo izbjegavati), industrija seksa raširila se po cijelom Amsterdamu, uključujući prostituciju na ulicama. Umjesto da im se daju prava „na radnom mjestu“, odnos svodnika prema prostitutkama nikada nije bio brutalniji. Sindikat koji financira vlada i koji bi ih trebao štititi većina prostitutki zbog straha izbjegava.

Uslijed legalizacije svodnici su klasificirani kao menadžeri i poslovni ljudi. Zlostavljanje koje trpe prostitutke sada se naziva „rizikom na poslu“ kao kada građevinskom radniku kamen padne na nožni prst. Seks turizam u Amsterdamu cvate brže od običnog turizma: dok taj grad postaje javna kuća Europe, kako bi zadovoljili zahtjeve tržišta trgovci ljudima uvoze žene iz Afrike, istočne Europe i Azije.  Drugim riječima, svodnici su ostali, štoviše njihov „posao“ je legaliziran, nasilje nad prostitutkama je i dalje rašireno, a trgovina ljudima je u usponu. Pružanje potpore ženama koje žele napustiti prostituciju gotovo da ne postoji. Mračna stvarnost tog posla nije nestala pravnim blagoslovom.

Nizozemska vlada se nadala igrati ulogu časnog svodnika, uzimajući svoj dio od prihoda prostitucije putem poreza. Međutim, svega 5% žena se prijavilo za oporezivanje budući da nitko ne želi biti poznat kao javna žena koliko god to bilo zakonski. Nezakonitost je sada poprimila potpuno novi oblik s procvatom trgovine ljudima, javnim kućama koje rade bez dozvole i svodništvom; u kaosu koji je nastao bilo je još lakše kršiti zakone koji su ostali. Uvoditi u prostituciju žene iz zemalja koje nisu iz članice EU, a koje očajnički traže novi život, i dalje je protuzakonito. Ali nikada nije bilo lakše.

Legalizacija je nametnula otvaranje javnih kuća u svim dijelovima Nizozemske htjeli oni to ili ne. Čak i ako se grad protivi otvaranju javne kuće u njihovoj zajednici, mora dopustiti osnivanje najmanje jedne javne kuće jer bi u protivnom kršio osnovno pravo na rad. Za mnoge Nizozemce legalnost i pristojnost rastavljeni su zbog nepomirljivih razlika. Radi se o društvenom, pravnom i ekonomskom neuspjehu, ali ludilo se, konačno, bliži kraju.

‘Naravno, danas se ovo ne bi moglo dogoditi.’

Vrijeme otvaranja novih javnih kuća je prošlo. Trećina amsterdamskih javnih kuća je zatvorena zbog povezanosti s organiziranim kriminalom, preprodavačima droga i porasta trgovanja ženama. Policija danas priznaje da je gradska četvrt poznata po crvenim svjetlima mutirala u pravo središte trgovine ljudima i pranja novca. Ulice vrve bandama koje traže mlade ranjive djevojke koje na tržištu nude muškarcima kao djevice koje će učiniti što god se od njih traži. Oni koji rade u uobičajenoj turističkoj ponudi grada Amsterdama, koja uključuje razgledavanje muzeja i kanala, strahuju da je pad broja turista povezan s reputacijom koju je grad stekao.

Posljednji puta sam bio ondje s Rogerom Matthewsom,  profesorom kriminologije na Sveučilištu Kent i uglednim stručnjakom za pitanja prostitucije. Političari s kojima je razgovarao priznali su mu da je legalizacija još pogoršala ionako nezavidnu situaciju. Stoga kreće vrijeme popravka učinjene štete. Žene koje su iznajmivale izloge, da bi u njima same stajale nudeći se klijentima, će uskoro zakon primorati da se registriraju kao prostitutke. To će biti neučinkovito poput obveze da se za njihove usluge plaća porez. Kada je nakon legalizacije prostitucije vlada osnovala sindikat koji će štititi njihova prava samo se stotinu žena u njega učlanilo, a bile su to uglavnom striptizete i plesačice u krilu.

Umjesto da se ukloni vulgarnost četvrti crvenih svjetala, taj je dio grada depresivniji nego ikada – pun je pijanih turista u potrazi za seksom koji oponašaju prostitutke koje se nude u izlozima, pokazuju prstom na njih i ismijavaju ih. Ostale žene koje ondje stanuju prolaze ulicama pognute glave i pokušavajući ne gledati u žene koje poput mesa koje je izrezao mesar stoje u izlozima. Muškarci ulaze u javne kuće pokušavajući sniziti cijenu usluge, dok drugi iz njih izlaze zatvarajući patentni zatvarač na svojim hlačama. Većina žena iz izloga izgleda vrlo mlado, a sve djeluju kao da im je dosadno dok se sjedeći na visokim stolicama igraju mobitelima u ruci.

Nigdje drugdje na svijetu ulična prostitucija nije legalna jer ljudi jednostavno ne vole vidjeti taj prizor. Na takvim ulicama ženama prilaze mušterije, nerijetko se vide kondomi, rekviziti za drogiranje i, naravno, svodnici. No Nizozemska je 1996. donijela odluku o uličnoj prostituciji kao poštenom načinu zarade i stvorila nekoliko „zona tolerancije“ u kojima muškarci na nekoliko minuta mogu sigurno unajmiti vaginu, anus ili usta. Dolaze automobilima, ali, budući da je to ekološki svjesna Nizozemska, i biciklima. Tako je i ekologija našla put do prostitucije.

Dan nakon što je sporni zakon stupio na snagu više od stotinu stanovnika iz obližnjih zgrada izašlo je na ulice u znak protesta. Gradonačelniku Amsterdama je trebalo šest godina da javno prizna da se eksperiment s legalizacijom prostitucije pokazao neuspješnim, pravim magnetom za trgovinu ženama, preprodavače droge i maloljetne djevojčice. Uslijed sličnih okolnosti ukinute su zone prostitucije u Rotterdamu, Den Haagu i Heerlenu. Jasno je što slijedi: legalizacija prostitucije bit će opozvana. Legalizacija nije donijela red nego je još pogoršala ionako neljudski i ponižavajući odnos prema ženama budući da je kupovanje i prodavanje ljudskog tijela proglasila prihvatljivim. Dok sama nizozemska vlada od svodnika postaje zaštitnikom neka razmisli o šteti koju je ovaj kobni društveni eksperiment nanio njime obuhvaćenim ženama.

Veljača, 2013.

Izvor: The Spectator
Foto: Radio Netherlands