Uistinu duga politička karijera toga političara počela je 1944. kad je pristupio najstarijoj crnačkoj organizaciji Južne Afrike – Afričkom nacionalnom kongresu. Nakon pokolja nad mirnim crnim prosvjednicima u Sharpevilleu 1960. Mandela je aktivno sudjelovao u organizaciji gerilskoga vojnog otpora protiv vladajuće i rasističke bjelačke manjine. Zbog toga je nekoliko puta dospio u zatvor a 1964. osuđen je na doživotnu kaznu.

U zatvoru je preživljavao u vrlo teškim uvjetima, u ćeliji bez kreveta i gotovo bez prava na kontakt s vanjskim svijetom U 80-ima cijeli je svijet prosvjedovao protiv politike apartheida u Južnoafričkoj Republici. Posebno je ostalo upamćeno okupljanje glazbenika na londonskome stadionu Wembliju u lipnju 1988. kada su sudionici, slaveći Mandelin 70. rođendan, tražili da ga se pusti na slobodu.

Uvjeti za promjene stekli su se tek 1989. kad je južnoafrički predsjednik postao miroljubivi Frederik de Klerk. On je ukinuo zabranu Afričkog nacionalnog kongresa i Mandelu pustio na slobodu.

Tada je počeo strelovit politički uspon „oca nacije“, kako su prozvali Mandelu. Čim je izabran je za potpredsjednika Afričkoga nacionalnoga kongresa, odmah je počeo pregovore s vladom pod predsjedanjem Frederika de Klerka kako bi se ukinuo apartheid, a ljudi imali jednaka prava bez obzira na boju kože. Ubrzo je postignut mirovni sporazum među političkim vođama kojim je utvrđen kodeks ponašanja za sve stranke. Održana je višestranačka konferencija na kojoj se prvi put raspravljalo o novome, demokratskom Ustavu Južnoafričke Republike. U rujnu 1993. osnovano je višerasno Izvršno vijeće, koje je do izbora kontroliralo Vladu. Političke promjene ipak su pratili nasilni sukobi Mandelinog Kongresa i pristaša Inkatha – Slobodne nacije kojoj su pripadali članovi naroda Zulu, pa se požurivalo s izborima.

Bez obzira na boju kože, nakon 340 godina vladavine bijelaca, u travnju 1994. Južnoafrikanci su birali 400 zastupnika Nacionalne skupštine. Mandelina stranka dobila je 62 posto glasova, de Klerkova Nacionalna Partija 20.4 posto, a Inkath 10.5 posto.  Mandeli, koji nije očekivao toliku pobjedu, pripalo je 252 mjesta u Nacionalnoj skupštini pa je postao prvi crnački predsjednik Južnoafričke Republike.

Dobitnik Nobelove nagrade za mir, odlučni i snažni Nelson Mandela smanjio je razliku između bogatih i siromašnih, ojačao gospodarstvo, te pomirio crnce i bijelce pod geslom „oprostiti, ali ne i zaboraviti.“ Iz politike se povukao 1999. godine i živio u svom rodnom mjestu Transakei sve do smrti 2013. godine.