U srijedu ujutro, oko 11.00 sati tog kobnog 7. veljače partizani su probili zadnje linije ustaško-talijansko-domobranske obrane te ušli u Široki Brijeg. U franjevačkom samostanu su pronašli dvanaest fratara te nekoliko učenika koji su se skrili zbog sigurnosti.
 
Potom su partizani, iz zloglasnog 11. dalmatinskog korpusa, osnovanog u selu Kozica pokraj Vrgorca, a koji su izravno odgovarali vrhovnom komandantu NOV-a Josipu Brozu Titu, iz samostana izveli sve fratre, potom ih žicom vezali, odveli ih u obližnje ratno sklonište te ih tu ubili, a neke i žive spalili.
 
Naime, komunističko-partizanske snage koje su ulazile u sela s hrvatskim katoličkim pučanstvom imale su popise viđenijih ljudi koji im se nisu željeli priključiti i koje je trebalo likvidirati. Popise su sastavili članovi partijskih ćelija tih mjesta.
 
Dan prije, pedesetak osoba, među kojima i devet fratara i 30 učenika su se sakrili u fratarsku mlinicu, uz današnju Ulicu pobijenih franjevaca (Obilazna cesta) u Širokom Brijegu, te su se 8. veljače nakon prestanka napada vratili u samostan. Tu su ih dočekali partizani te ih odveli u nepoznatom smjeru. U posljednjih nekoliko godina otkriveno je da ih je najviše ubijeno u okolici Zagvozda.
 
U Drugom svjetskom ratu na području Hercegovine ubijeno je ukupno 66 franjevaca. O tom je zločinu Laudato televizija prošle godine snimila film ''IN ODIUM FIDEI – Iz mržnje prema vjeri'' koji je i nagrađen prvom nagradom vicepostulature postupka mučeništva ''Fra Leo Petrović i 65 subraće''.
 
Kako bi zataškali zločine, egzekutori su tijela svojih žrtava bacali u jame i škrape diljem BiH. Svjedoci su u strahu od odmazde o svemu morali šutjeti.
 
Završetkom Drugog svjetskog rata ubijanje je preraslo u progone preživjelih. Crkveni su poglavari s velikim brojem svećenstva početkom pedesetih godina prošloga stoljeća zbog montiranih sudskih procesa završavali po jugo-komunističkim tamnicama u kojima su služili dugogodišnje kazne. Zbog toga je Crkva u Hrvata bila obezglavljena. Tada je i svjetski poznata žrtva komunističkog progona, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, robijao u zloglasnoj Lepoglavi, a mostarski biskup Petar Čule u Zenici.
 
O zločinima se prvi put šaptalo sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Glasnije se govorilo tek raspadom komunističke Jugoslavije. Puno je vremena prošlo dok se nakon kraha totalitarističko-komunističke ideologije, zločini nisu počeli istraživati zahvaljujući svjedocima tih strašnih događaja. Samo u Širokom Brijegu i okolici otkriveno je 128 masovnih i pojedinačnih grobnih mjesta.