Ideja za osnivanje Crvenog križa potekla je od Švicarca Henrija Dünanta. On se već kao dijete priključio filantropskom udruženju koje je pomagalo starcima, bolesnicima i kažnjenicima. Godine 1859. otišao je u Lombardiju kako bi pronašao francuskoga cara Napoleona III. i zainteresirao ga za podizanje tvornica u Alžiru.

Tražeći cara, koji je kod Solferina vodio bitku s Austrijancima, nazočio je strašnim prizorima ljudske patnje. U borbi, koja je trajala samo petnaest sati, ubijeno je ili ranjeno više od 40 tisuća vojnika. Iznenađen i zaprepašten ljudskim bolom i patnjom, promatrajući vojske bez ustrojene sanitetske službe, Henri Dunant mijenja svoj životni put. Uz pomoć tamošnjih žena, ne praveći razliku među zaraćenima, stvorio je prvu "vojnu bolnicu". Okupio je zarobljene austrijske liječnike i bolničare, Engleze, Belgijce, Francuze, Talijane i Švicarce. Tri dana i tri noći oni su bez prestanka pomagali ranjenicima. Dunant je s bojišta upućivao mnogobrojna pisma svojim prijateljima tražeći pomoć.

Nedugo zatim otišao je u Milano i ondje utemeljio dobrovoljno društvo za brigu o ranjenicima. Nakon povratka u Genevu napisao je knjigu "Sjećanje na Solferino" i počeo razmišljati o stvaranju međunarodne humanitarne organizacije. Uskoro je uistinu utemeljena takva organizacija, ali je trebalo još mnogo rada i diplomatske vještine da sve države prihvate i službeno priznaju Crveni križ. Bila je to velika pobjeda načela humanosti, početak razvoja humanitarnog prava.

Prvo društvo Crvenog križa u Hrvatskoj osnovano je 22. listopada 1878. u Zadru. Bila je to "Domoljubna zadruga dalmatinska od gospođa na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima". Iduće godine i u Zagrebu je osnovano "Patriotsko pripomoćno društvo za potporu ranjenih vojnika, vojničkih udova i siročadi".