Za sve je zaslužan potpredsjednik Lenin Moreno, koji je i sam ostao paraplegičar nakon ranjavanja 1998. Uveo je program pod nazivom „Ekvador bez granica“ kojim je prava osoba s invaliditetom podigao na zakonsku i ustavnu razinu.

U sklopu tog programa prvo je napravljen popis svih osoba s invaliditetom u zemlji, a ekvadorski liječnici u suradnji s kubanskim kolegama obišli su sva sela te popisali što je sve tim ljudima potrebno. Otkrili su da je u zemlji 295.000 ljudi s invaliditetom, što je malo više od 2% ukupne populacije.

Svima je poslana potrebna tehnička oprema, besplatno su podijeljena invalidska kolica te im je osigurana zdravstvena pomoć i smještaj.

Od 2010. godine sva poduzeća u zemlji s više od 25 zaposlenih moraju imati najmanje 4% zaposlenih osoba s invaliditetom.

„Najveće postignuće zakona je što je dio društva, koji je ranije bio izoliran, sada postao vidljiv. A biti vidljiv znači da možete reći: 'I ja sam čovjek, postoje neke stvari koje ne mogu raditi zbog svojeg invaliditeta, ali sam i dalje čovjek.' Tim je ljudima vraćen osjećaj ponosa“, istaknuo je potpredsjednik Moreno koje se nedavno povukao iz politike ostavivši značajno nasljeđe.