Otvoren dijecezanski proces za proglašenje blaženim fra Lovre Milanovića
Dijecezanski proces za proglašenje blaženim fra Lovre Milanovića (1777.-1807.) odnosno priznanje njegova mučeništva "in odium fidei" (mržnje prema vjeri) otvoren je pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, 31. siječnja 2015. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu.
Pokretanjem ovog postupka fra Lovro Milanović dobio je naziv „sluga Božji".
Na sjednici su sudjelovali umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu mons. dr. Mato Zovkić, delegirani sudac; profesor na KBF-u u Sarajevu dr. fra Ivan Sesar, promicatelj pravde, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata preč. Mladen Kalfić i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu dr. fra Danimir Pezer, bilježnik u postupku.
Nakon zajedničke molitve Duhu Svetomu, kardinal Puljić je pozdravio sve nazočne te objasnio značenje ovoga događaja ističući da je otvaranje procesa za člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovru dio priprave za Dan posvećenog života koji se slavi na blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu, 2. veljače i to u Godini posvećenog života.
Potom je vikar Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marijan Karaula pokazao dekret kojim ga je generalni postulator Reda manje braće fra Giovangiuseppe Califano imenovao vicepostulatorom ove kauze. Pošto su delegirani sudac i promicatelj pravde utvrdili valjanost imenovanja i kardinal Puljić prihvatio imenovanje kao zakonito, fra Marijan je pročitao molbu, koje su potpisali franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran i on, da se započne informativni postupak o životu, krepostima i glasu svetosti sluge Božjega fra Lovre Milanovića.
„Fra Lovro Milanović nema svojih zapisanih djela niti su svjedoci o njegovu mučeništvu danas živi, ali je „fama sanctitatis" (Glas svetosti) o njemu – spontano nikla u vjerničkom puku većeg dijela Bosanske Posavine te dijelom Slavine i Srijema (Hrvatska i Srbija) – živa od trenutka njegove smrti, dakle već više od dva stoljeća. Upravo zbog te spontane, trajne i neprekidne „fame sanctitatis", naša se Provincija osjetila dužnom dati inicijativu za pokretanje kanonskog postupka", stoji u spomenutoj molbi.
Kancelar Kalfić je zatim pročitao pismo iz Kongregacije za kauze svetaca upućeno kardinalu Puljiću kojim se priopćava da sa strane Svete Stolice ne postoji nikakva zapreka za pokretanje kauze, kao i dekret kardinala Puljića kojim se pokreće kauza, određuje početak postupka i ustanovljuje sud.
Potom je kardinal Puljić potvrdio imenovanje svih koji su njegovim dekretom imenovani za članove suda za vođenje postupka, a svaki od njih je izrazio spremnost izvršiti službu vjerno i poštivati dužnu službenu tajnu. Počevši od kardinala Puljića, propisanu zakletvu su položili mons. Mato Zovkić, delegirani sudac; fra Ivan Sesar, promicatelj pravde, i fra Danimir Pezer, bilježnik u postupku. Zakletvu je položio i vicepostulator kauze.
Vicepostulator Karaula je potom dostavio popis svjedoka ostavljajući si pravo i mogućnost da predstavi nove svjedoke ili da otkaže nekima naznačenima na spomenutom popisu, a kardinal Puljić i delegirani sudac Zovkić su ih prihvatili.
Kao mjesto ispitivanja svjedoka i predstavljanja drugih dokaza naznačeno je sjedište biskupijskoga suda u Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu ili, po potrebi ovisno o mjestu boravka svjedoka i njihovim zdravstvenim uvjetima, mogu biti određena neka druga mjesta.
Životopis fra Lovre
Fra Lovro je rođen 22. svibnja 1777. godine u Sarajevu od roditelja Ante i Katarine rođ. Strukić. 27. svibnja 1792. u svojoj petnaestoj godini, stupio je u franjevački red i kršteno ime Stjepan zamijenio je sa fra Lovro. Nakon godinu dana novicijata u Kraljevoj Sutjesci položio je 27. svibnja 1793. svečane zavjete.
O tome gdje je pohađao filozofski-teološki studij ne postoje podaci. Međutim, pretpostavlja se da je studij završio u nekoj od austrougarskih zemalja. Također, nije poznato kad je fra Lovro zaređen za svećenika.
Dana 14. lipnja 1803. postavljen je za samostanskog vikara i kapelana u Kraljevoj Sutjesci. Od 1803. do 1084. bio je župnik u župi Velika. Na kapitulu u Kreševu 14. svibnja 1086. uprava franjevačke provincije imenovala je fra Lovru župnikom u župi Tramošnica. Veoma kratko je bio župnikom u župi Tramošnica od kolovoza 1806. do početka veljače 1087. kada je mučenički ubijen. Postoje dvije teorije o smrti fra Lovre.
Jedna teorija kao razlog njegova putovanja kroz selo Turić navodi pomoć stricu u ispovijedanju. Druga teorija kao razlog njegova putovanja kroz selo Turić navodi da je išao podijeliti svete sakramente bolesniku. Dakle, dok je prolazio kroz selo Turić u zaseoku Starom Selu fra Lovru susreo je Mujo Arnaut, nadziratelj dobara Osmana-kapetana Gradaščevića, oca poznatog Zmaja od Bosne – Husein-kapetana Gradaščevića, koji je kasnije 1832. godine podigao bunu u Bosni.
Narodna predaja kaže kako je Mujo ubio fra Lovru 3. veljače 1807. na spomendan sv. Blaža mučenika, zato što fra Lovro prolazeći pokraj Muje nije sišao s konja i iskazao mu poštovanje. Poginuo je doista nedužan, mučenički udaren nožem a zatim ubijen iz male puške (kubure), u mržnji prema vjeri, u 30. godini života. Subraća, tramošnički i turički kršćani su pokopali fra Lovru u obližnjem turićkom groblju. Kršćani su odmah poslije smrti smatrali fra Lovru pravim mučenikom, a narod ga i danas štuje kao mučenika.