„Bilo je to nebrojeno mnoštvo ljudi uzduž cesta. Još više me pogodio, zbog svojih dimenzija, ali također i zbog stila i ozračja, intenzitet i to ne samo emocionalni, nego i onaj vjerski. Vjerujem da su intenzitet kao i razmjeri ove nazočnosti naroda, iznenadili i samoga Svetog Oca, pa i sve druge. Dirnula me ljudska i duhovna pokretljivost naroda ovih triju zemalja te njihova duboka  sintonija: pastir koji pozna svoje ovce; koji se među njima nalazi i koji po njima miriše: to je bio Papa Franjo u ovome svom pohodu po Latinskoj Americi“, kazao je glasnogovornik Svete Stolice.
 
Na pitanje je li Papa ovim pohodom razbio neke stereotipe i predrasude koji postoje na Zapadu, u pogledu Latinske Amerike,  pater Lombardi je kazao: „Svakako, odnos dubokoga Papina poštovanja, povjerenja i ljubavi koji smo doživjeli, nije dopustio da ih na neki način smatramo u 'iščekivanju pomoći'; kao narode ili osobe nedovoljno razvijene, kojima bi trebala pomoć izvana, kako bi ostvarili svoj ljudski i duhovni razvitak, nego kao protagoniste, svog razvitka i puta. U tom smislu Papina poruka je zapravo veliko ohrabrenje, bilo s opće ljudskog gledišta, bilo sa onoga duhovnog i eklezijalnog, kako bi zajednički uzmogli izgrađivati svoju budućnost; i to je bilo vrlo lijepo: Papa koji sve te ljude hrabri i potiče da budu protagonisti, napose one koji su siromašniji i koji se osjećaju marginaliziranima“, kazao je pater Lombardi.
 
O Tome da su neki kritizirali Papu za njegovu naklonjenost pučkim pokretima i društvenim snagama, što se na kraju svodi na siromahe, dok se zanemaruje  takozvana „srednja klasa“, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice je ponovio Papin odgovor na isto pitanje, postavljeno mu u zrakoplovu na povratku s pohoda: „U toj primjedbi ima i istine... trebam o tome razmisliti i vidjeti kako računati s tim.“
 
„Ipak, Papin stav je ključan i treba ga ispravno shvatiti“, dodao je Lombardi, „ako priznajemo da stanje u svijetu nije idealno i da stoga postoje brojne promjene koje treba hitno provesti: bilo u pogledu gospodarske politike, politike upravljanja i  smjera u kojem se čovječanstvo kreće, bilo u pogledu posljedica koje ovakav stav ima na stvoreno, na ravnotežu u njemu, kao i na ravnotežu društvenih odnosa, tada trebamo vidjeti koje je gledište ispravno te s takve pozicije shvatiti što je ono što ne valja i što to učinkovito i žurno treba promijeniti“.
 
„Pažnja i skrb za siromašne“, kazao je pater Lombardi, „Papa nam to govori i ponavlja. Oni su, naime, ti koji trpe posljedice onoga što ne valja, a što se uistinu može shvatiti; stvari koje duboko i egzistencijalno ne valjaju i koje treba promijeniti: od siromaha – ne samo zbog evanđeoske osjetljivosti koja ih stavlja u središte evanđelja, nego također zbog ljudske mudrosti koja nam govori što trebamo promijeniti da se izgradi pravednije ljudsko društvo“.
 
I „srednja klasa“ također ima važnu ulogu, koja u nekim zemljama može biti i izuzetno važna. Ali, ako netko, kao što to čini Sveti Otac, gleda na svijet u njegovoj cjelovitosti; na situacije u kojima vlada zlo, patnja i problemi koji pokazuju neophodnu potrebu za promjenom, a koji su nemjerljivo veliki, ta hitnost potrebe za promjenom postaje vidljiva“, istaknuo je p. Lombardi.
 
„Papa isto tako inzistira na središnjoj, aktivnoj i kreativnoj ulozi osoba koje se nalaze u teškim situacijama, kao mogući protagonisti spomenutih promjena. Ne na način nasilja, nego na način rasta u solidarnosti i pravednosti. To mi izgleda jako važno u Papinim govorima pučkim pokretima i – u izvjesnoj mjeri – jako važno što se tiče ovoga Papinoga putovanja i solidarnosti s ovim narodima, a što se predlaže za sveukupni razvoj i na svjetskoj razini“, istaknuo je ravnatelj Lombardi.
 
„Upravo zbog toga, nastavio je, „čini mi se, da su Papin povratak na ovaj kontinent, kao i njegova osjetljivost i sudjelovanje te njegovo duboko i pozitivno razumijevanje tamošnjih stvarnosti te samih naroda, krajnje važan doprinos razmišljanju o univerzalnoj Crkvi, kao i o čovječanstvu“, zaključio je pater Federico Lombardi.